Litha; the Midsummer Sabbat
Ne mogu vjerovati da sam do tud preživjela.
Iskreno,
tehnički, normalno da smo tu,
netehnički,
život je životinja žilavija od žohara.
Strašno.
Odvratno, čak.
Došlo je Novo Ljeto!
Došlo je ono sljedeće ljeto!
Nema straha od vrućine
nema straha od krvarenja iz nosa
nema straha od malaksalosti
nema straha od krvarenja iz stopala
nema straha od ljekova
nema straha od ishoda
nema straha od rastanka
nema straha od mučnine u trbuhu
od pokidanih žila
od igli
od nalaza
od CTa
od malignih novotvorevina
od metastaza
od kašlja koji JE ono najgore
od
od
od
Nema skrivanja osjećaja,
nema tajenja,
nema čvrstog žmirenja na bjelodane očiglednosti.
Ima
dječjih ljubavi preko neograničenog interneta
ima grobnog bilja s kojim ne znam na kraj
ima
promjena energije u meni
kao neko odustajanje od grča
od koncentracije
od pružanja ruke,
držim još jedino otvoreni dlan,
da blagoslov ne kapne na neplodno tlo,
samo još tako malo mogu činiti.
I naravno,
ima nedostajanja prijatelja,
ima čitanja Singera iznova
ima korištenja njegovih naočala
i njegovih izraza
i pečenja kolača nećakinjama o ponoći
ima dan za danom.
Ima želje za društvom,
i nemogućnosti činjenja koraka prema tome.
Kome da nabrojim zašto zazirem od ljudi?
Onaj koji već zna, zna,
onaj koji ne zna,
njemu je uzalud nabrajati.
Nastupilo je otupljenje,
suze, ako žele teči, ne mogu,
lice se samo ugrči,
ko guma na suncu.
Vedran i ja smo preskočili metlu,
tamo davne 2000te,
ja sam se sjećala da to treba napraviti,
pa i jesmo.- :)
Eto metle, još živa dolje stoji.
Post je objavljen 21.06.2019. u 12:46 sati.