netko tako tih,
da se ne čuje
ni pjesnički stih,
ostavlja svoje tragove
kraj mojih
slika: digital art
znam, to si ti,
duša tvoja
oko mene se svija,
pokriva mi dan
i štiti me pred san
slika: digital art
dok si bila uz mene
moja najbolja prijateljice,
imala sam cijeli svijet,
ali tog svijeta više nema,
ostala je samo
moja sjena koja čeka
slika: digital art
jutros je nebo puknulo
u mojim očima
i rascvala se
crvena ruža,
a ti si davno
zamotala tajnu,
duboku i živu
u moje oči
nikad mi ne govoreći
tko sam
i kamo idem
slika: digital art
ti si ta
koja me zauvijek prati,
a ja kao izbjeglica
vlastitog uma
udaljavam se od sebe
i bez okretanja idem natrag,
dok iza mene ostaje
divljina srca u pitomoj šumi
slika: digital art
kad vam kažem,
da volim njenu tajnu,
tad još uvijek postoje
te njene velike oči
koje me prate
u tihoj samoći
napisano: 21.6.2019. u 09.33h iz 15. zbirke "SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA"
uz najduži dan i najkraću noć, uz tren kad je Sunce najbliže, a tama najdalja, provlači se tvoje ime kao bijeli ljiljan koji zauvijek leži na mom srcu (danas je tvoj imendan)
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-48599-2-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.