Gledah kazališnu predstavu Mali noćni razgovori ljevice i desnice. Bijah zadovoljan.
Suptilno i korektno oslikava dva svjetonazora, domoljubnog, hrvatskog i jugoslovenskog! Različitih razmišljanja, ponašanja i mentaliteta. Dijametralno suprotnih sustava vrijednosti.
Ne bježi se od povijesnih činjenica, ne skriva istina, razbistruje i osvjetljava geneza teške povijesti našeg naroda. Produbljuje duh i nenametljivo, bez prisile, omogućavaju lakše prosvjetljenje onih koji, iz razloga četrdeset godišnjeg svakodnevnog nametanja lažnih i iskrivljenih činjenica te ograničavanja slobodnog razmišljanja, nisu doznali pravu istinu.
Posebno me se dojmilo pozdravljanje profesora Novak s voditeljicom rasprave. Digao se i dostojanstveno naklonio, uglađeno, u maniri finog i pristojnog, dobro odgojenog čovjeka, koji je prošao „Kinderštube“, rekli bi Bečku školu, pravi gospodin, dok je profesor Brozović, voditeljici, preko volje, sjedeći pružio ruku, ni ne pogledavši je u oči, pokazao svoju bahatost, prepotentnost, neodgojenost, primitivnost i bezobraznost. Dva svijeta.
Ta me inpresivna scena, podsjeća na onu kad je Madame Bovary, izašla iz bijedne kućice u koju je utrpala i u njoj ostavila vlastito dijete i pri izlazu otrla cipele, odrekavši se djeteta i svijeta u koji ga je smjestila, pokazala svoj karakter. Karakter iskazaše i glavni protagonisti. Jedan revoltiran, drugi prepariran, zadojen. Posebno je za izdvojiti nešto što neupućeni nisu zamijetili. Svi su se antifašisti borili za svoje Države. Francuski za Francusku, Englezi za Englesku, Talijani za Italiju…,jedino se hrvatski partizani nisu borili za Hrvatsku!
Branko Smrekar
U Brdovcu: 11.lipnja 2019.
Post je objavljen 11.06.2019. u 13:42 sati.