Svako vrijeme nosi svoje. Ne kazem da je danas teze nego prije 50 godina godina, mnoge stvari su lakse, jednostavnije, ali mislim da je tesko odgajati djecu u ovo doba suvremene tehnologije. Utjecaj je velik, sa svih strana. Mnogi nisu uopce svjesni da mi nismo samo tijelo, nego smo i duh i dusa. I tako u toj nesvjesnoj uspavanosti, prepustamo duse svoje djece raznim drugim duhovima da ih ostecuju, kradu, manipuliraju, odvode u propast. A zapravo sami to cinimo jer je odgovornost nasa.
Djeca se vise ne krecu dovoljno, odvojeni su od prirode i od svega sto je dobro i normalno za zdravlje. Fizicko, dusevno i duhovno. Ne svi, ali globalno kad sagledam - vecina. Moji su mali, sve ide polako, po nekom svom redu, no nije mi svejedno kada razmisljam o buducnosti i ne zelim ih odgajati na danasnji, 'moderni' nacin. Imamo laptop (od nedavno), imamo mobitele, nemamo televizor. Biramo sto gledamo, slusamo, cime se punimo. Cesto izaberemo pogresno, nekorisno, cesto nas zatvrpavaju reklamama i oglasima. Trudimo se biti na oprezu, biti budni, cuvati svoje srce i svoj um. Dakako, ne uspijeva uvijek.
Ne smatram da smo nesto bolji, pametniji, vredniji od obitelji koje imaju drugacije principe, koji su prigrlili svu mogucu tehnologiju da bi si olaksali, da bi djecu zaokupirali, da bi sami sebi kupili slobodno vrijeme. Svatko cini najbolje sto zna i misli. Znam samo da smo, mi osobno, sretniji, zadovoljniji, nasmijaniji, opusteniji - kada smo budni i trijezni i kada pazimo na svoja srca i na srca nase djece. Ispunjava me kvalitetno provedeno vrijeme sa muzem, sa djecom. Volim biti okruzena zivotinjama i biljnim svijetom. Cesto sam zapravo u borbi da se istrgnem ovom napadnom, ovisnickom, manipulativnom svijetu koji hoce da nas odvoji od svega bitnog i vrijednog. Svesni ili nesvjesni, priznali i ne - to je cinjenica. Zelim preuzeti odgovornost za svoj zivot, za svoje osjecaje i za svoja djela.
Post je objavljen 11.06.2019. u 09:39 sati.