kad dođeš u čekaonice
ispune te kakofonijom
neizgovorenih riječi,
optuživanja,
propuštenih prilika,
ljudi utjehe i ljudi žaljenja
svi u čežnji
za svojim dijelom
koji pluta
između dolaska
i odlaska
nevidljivo naslonjeni
jedni na druge
u čekaonici
spremni da se nikad više
ne susretnu
u mamljenju kažu
jedni drugima
što nikome
nikad ne bi
tek tako
usput,
srčano
jer to je
najnormalnija
stvar na svijetu
kao otvoriti prozor
i gledati u daljinu
Post je objavljen 06.06.2019. u 09:35 sati.