gledan prije neki dan na doku tveveju emisiju pod nazivom 'kumare' u kojoj izvjesni vikram indijac inače rođeni amerikanac priča o iluziji vjere. naime lik je studira teologiju i odusta jer mu nije dala zadovoljavajući odgovor na pitanje kako se nositi sa životom. onda je malo luta podomaji svojih predaka, indiji i upoznava razne gurue i zaključija da svi palamude bez kurca za svoju korist. potom se vratija u jamerike i doša na ideju da osnuje sljedbu pod nazivom 'kunare'. pustija kosu i bradu, obuka se u lancun, uzeja štap kojeg je sam dizajnira, naša dvi sljedbenice koje će mu bit desna ruka u prikupljanju sljedbe koju će obmanit izmišljenim ritualima, a sve sa svrhom kako bi im na kraju rekao da je sve laž i da se svi životni odgovori nalaze upravo u njima samima, i da je zapravo sve za čime tragaju jedna velika obmana.
dva dana poslin izađe u slobodnoj članak kako je konceptualni umjetnik vice b. izveo performans na istu temu. proglasija sebe guruom i prikupija sljedbu koja se zaklinjala da su ih prolazili žmarci i neopisivi valovi topline u bliskom kontaktu sa vicom guruom. vice guru se za taj 'projekt' spremao pune dvi godine. pokupija sa interneta sve 'mudre' izreke i uključija ih u svoj preformans, isto ka i oni vikram, čak je i sa slobodnon dogovorija da ga reklamiraju pa su ovi napisali članak o vici guruu na dvi stranice plus šta je izaša na naslovnicu. počeli mu se javljat ljudi koji su padali u trans kad bi in stavija prst na čelo i zaklinjali se u prosvjetljenje koje su tom prilikom doživjeli. vice guru je to sve na kraju obznanija ali neće krivično odgovarat za prevaru ka ona ana bučević jer je on, za razliku od nje, uredno prijavija svoj performans nadležnima.
e sad. evidentno je da su na dva različita kraja svita dva različita čovika iz različitih kultura došla na istu ideju. ideju koja osvješćuje i koja ukazuje na manipulaciju greškom u ljudskom dnk, a koja se očituje u ljudskoj potrebi da se u nešto vjeruje te da se odgovori na pitanja koja sebi ne možemo objasniti traže u nečem imaginarnom gdje ne postoji vlastita odgovornost za ono što jesmo odnosno nismo učinili, opravdanje za takvo nešto je tu, na dohvat ruke. uvijek je u ljudskom rodu bilo i biti će da se krivnja svaljuje na nešto/nekog drugog, ako je pri tome to nešto imginarno i teško objašnjivo onda opravdanja niču kao gljive poslije kiše, samo sa jednim ciljem, važno se dobro opravdat, ako pri tome moramo nešto i istrpit, što se uklapa u ritualni proces, onda je i savjest zadovoljena, našla je opravdanje, pa tako i krivnja postaje imaginarna.
Post je objavljen 05.06.2019. u 07:49 sati.