Ne zezam te
Ne testiram te
Ne izmišljam te
Sve je po istini
Nadam se da razumiješ
Podsjećaš me jako na nju
Ona je bila najbliže Ljepoti
Kakvu sanjam
Sanjao sam te jutro ranije
Zatekla si se kod mene
Mislim nešto kao...
Na slučajnom ručku
Potpuno opušteno
Bez ikakve napetosti
Bez ičijih posebnih očekivanja i straha
Jer to nikako nije moj stil
Nadam se da razumiješ
Žao mi je
Ako sam te ikako ikad povrijedio
Pitam se
Jesi li upće vidjela moje poruke
Jesi li ih uopće pročitala
(Jer ne vjerujem drugim ljudima
Bezbroj puta sam se uvjerio kakvi su)
Jutro iza toga sanjao sam nju
Cijeli igrokaz
Neku kuću
Spasio sam ju od nekog
Ili nešto već...
Kolodvorsku čekaonicu
Crkvicu
Bocu žestokog alkoholnog pića i
Kako se natežemo oko nje
Pijemo i prolijevamo
(Tko zna što sve i kako točno)
Nisam se htio probuditi
Poslao sam joj pred par godina
Dva dugačka pisma
Zapakirao sam skoro svu Čistu Ljubav unutra
U tu 61 stranicu...
Da ju zadržim i spasim...
...Od nesreće.
Jer pokušavala je već i ranije otići...
Nisu to bila...
Tipična Ljubavna pisma
Već Motivacija, Inspiracija i Želja - da živi!
Znam da ne razumiješ
Jer to i nisam spominjao ranije
Da li je to bio uzaludni čin očajnika
Koji nije znao drugačije
Zbog kojih sve razloga?
Zaista ne znam...
Ona je nešto između
Dobrote
Starije sestrice mi
Ljubavi
Srodne Duše
I mene samog u ženskom obliku
Spasiti nju je bilo - spasiti onu čija ovozemaljska duša je na umoru
Spasiti nju je bilo - ne zaboraviti djevojku sa klupe
Ne zaboraviti djevojku koja se zaljubila u čovjeka
Samo zato jer je njenom siromašnom djetetu poklonio čokoladu
Ne zaboraviti tu prelijepu djevojku kojoj je ranjena ovozemaljska duša umrla
Vjerojatno taj dan na toj istoj klupi
Kad ga je čekala od jutra do mraka a on nije htio ili mogao doći...
Čekala ga je od jutra do mraka...
Tu vani na toj jedinoj klupi!
(A niti ja nisam učinio ništa!
Nebitno je da li je bila normalna ili luda.
Vjeruj mi...)
Spasiti nju je bilo - spasiti i mnoge druge
Spasiti nju je bilo - spasiti budućeg sebe
(Ne hvalim se)
Činilo se ispravnim...
Moja dužnost i obveza...
Morao sam to učiniti!
(I drago mi je da jesam!)
Smatraj me ludim
Smatraj me morbidnim
Smatraj me ispod svojeg ranga
Smatraj da se igram Boga
Smatraj neka se drugi bave tuđim brigama
Čvrsto zatvori oči
Kako god poželiš
Nadam se da nisam krivoj osobi sve napisao
Nadam se da razumiješ
Smatraj da si to ne možeš dopustiti
Osobno te riječi su me jako začudile
Ali ti možeš misliti što te volja
I ona je mislila kao mlada i nadobudna - jedno
A nakon mnogo godina mislila je - drugo
O ljudima, situacijama i životu
Vidjet ćeš...
A možda i ne...
Malena...
Mi živimo tek na
Sretno-Nesretnoj Crti
Zaslijepljeni trenutkom
Nadam se da razumiješ
Ne zezam te
Ne testiram te
Ne izmišljam te
Nisam umislio
Sve je po istini
Tražim te
Nedostaješ mi
Vjerujem u tebe
Želim te zagrliti
Ne mogu se tome oduprijeti
Nadam se da razumiješ
Želim da me naučiš
Želim da mi pričaš
Ne želim da šutiš
Nadam se da razumiješ
Sve me k tebi vuče
Oprostit ćeš mi
Zaista...
Nadam se...
Krive trenutke i Pogrešne misli
I sve moje Krivice
(Molim Te)
Ne znam čak niti što je sve ovo
Niti čemu ovo vodi
(Niti da li je ispravno)
Ali...
Sve me k tebi vuče
Nadam se da razumiješ
Ne očekuj od mene puno
Ne očekujem od tebe puno
Ako te pustim - ne valja
Ako te ne pustim - valja li onda?
Reci mi - što da napravim?
I kako?
Uvijek kao da kasnim
Negdje
Nešto krivo radim
Netko drugi je bolji
Netko je stigao ranije
Netko je bogatiji
(Uvijek nekakvo "crno" natjecanje)
A u konačnici...
Je ili nije?
Što je ispravno a što krivo?
Ovaj život nema pravila
Samo Sretno-Nesretna Crta
Nadam se da razumiješ
Zašto sam te morao vidjeti?
Zašto mislim na tebe?
Ako te zaboravim
Hoću li zažaliti?
Ako te ne zaboravim
A ti budeš hodala svojim putem bez mene
Hoću li poludjeti?
Ako ti naštetim
Hoću li si oprostiti?
Bojim se da je moja Ljubav
Veći dio nje
Pokopana u grobu s Njom
Kad su laž, obijest, oholost i neljubav
Zavladali
Moje srce je pokopano
Skupa s Njom
Da li je to blagoslov ili presuda
Pitam se...
Htio sam te upoznati bolje
Ali ne mogu
Ne mogu ono što ne dopuštaš
Jednom možda saznaš
Tko sam ja zaista
I reći ćeš:
"To nije moguće
Ne vjerujem
Kako?"
Jednom možda...
Ako se uzdignem...
A to ću kao i do sada morati sam
Sve iz nule.
Suze mi mame Židovski kamenčići na njenom grobu
Zbog "Schindlerove liste"...
Zbog tog filma iz mojeg pisma
Zato jer Oscar Schindler
- to je možda ona
- to sam možda ja
- to si možda ti
- to smo možda mi
I evo sada...
Ovih dana
Stvari su već drugačije
(Ona također nije slučajna
Začuđujuće ste toliko Nadnaravno slične njoj
Pojavile ste se niotkuda...
To nikako ne može biti slučajno...
Ne možeš niti zamisliti
Kakav utjecaj sve to ima na mene...)
I ovaj tren opet su drugačije...
...
Jednom ću nadam se doći tamo
Pasti, kleknuti i isplakati
Sve suze ovog Svijeta
Bit će to
Predosjećam
Sudbinski kišan dan
Nadam se da razumiješ
...Pokušaj...
...Pokušaj...
...Pokušaj...
----------
(Napisano od 8.4.2019 do 1.6.2019)
Demo verzija.
Bit će dorađeno, prevedeno i usklađeno vjerojatno sa engleskom verzijom.
Takav je otprilike plan i ideja...
Trenutno nemam energije, vremena niti volje dovršiti ju...
(C) Autorska prava - Sva prava pridržana - Kovači sudbine, The smiths of destiny, 2019
(C) Copyright - All rights reserved - Kovači sudbine, The smiths of destiny, 2019
Post je objavljen 01.06.2019. u 23:22 sati.