(11.08.)
Netom prije sredine mjeseca lavlja,
novinama ukrašavao je zidove,
jer bit će u centru obiteljskog slavlja,
princ, kojega paževi po stanu love.
Negdje popodne živnuo je skromni log,
točila su se vina ponajbolje sorte.
Za razočarenje nije bio razlog
to što na stolu nije bilo torte.
Mališan je slavio sedmi rođendan,
veselio se nepunih pet minuta.
Uzvik pijanca zacrnio mu je dan,
kad rekao je neka makne se s puta.
Nastavili su sa sramnom veselicom,
hvalili domaćina što ćute se fino,
a Leo je, s neupaljenom prskalicom,
pognutih ramena pošao u kino.
Sklopljenih vjeđa gledao je platno,
cijelim bićem drhtao je kao prut.
Premda grudi grijalo je srce zlatno,
shvaćanje mu bje stjerano u kut.
Ponad viđenja zatvorio je grilje,
u sebi odlučivši da neće biti jadan,
mada, uz dječje pjesme i izobilje,
krmci proslaviše njegov rođendan.
Zatvorio je vratašca bolne duše,
da zbog pijandura nikad ne zaplače.
Opio se miloduhom oskoruše
i nalivperom tamanio je kolače.
U središtu bitka sagradio je dvor,
s par ćelija i stražarskim zvonikom.
I ako pred zidinama reži glas opor,
njega mami čar slave sa slavljenikom.