Marketing
osobni interesi i pogodovanje djeci
BRIGA ZA SLJEDEĆA
POKOLJENJA
Javio se kolega i - usuđujem se reći - prijatelj Eduard Pranger, književnik:
„ … ne treba biti lažno pravedan ili licemjeran; svi mi sve što radimo radimo isključivo iz osobnih interesa, a vele da baš ti osobni interesi pokreću svijet. Osim nekih idiota i bolesnika, ne poznajem i nisam čuo za roditelja koji ne bi sve, ali baš sve napravio za lagodniju budućnost svojeg djeteta, a to je onda osobni interes br. 1. Dakle, ne može se nikome zamjeriti, ma tko taj bio i kako se prezivao, što daje sve od sebe u nastojanju da osigura budućnost potomstvu. Na kraju, to je potomstvo i jedina koliko toliko smislena svrha našeg postojanja - ja drugu za sada ne vidim. Meni je osobno KGK bljak, ali je i ona samo roditelj.“
Dvije glavne tvrdnje u njegovom komentaru su vrlo raširene i prihvaćene, a netočne, pa su zavrijedile da ih izvučem, a kako su i društveno štetne zaslužuju da ih opovrgnava svakom prilikom kad se na njih naiđe.
Prvo, nije točno da ljudi sve što rade poduzimaju iz osobnih interesa, a podrazumijeva se da su ti osobni interesi suprotni društvenoj koristi.
Postoji nepregledan niz povijesnih primjera koji govore suprotno. Nikola Kopernik, Galileo Galilej i Isaac Newton ostali su zapamćeni po djelima koja nisu potaknuta ikakvom koristoljubivošću. Ivo Lola Ribar nije otišao u partizane zbog ikakve koristi, Rade Končar se borio protiv fašista bez ikakve osobne računice, a sestre Baković su dale život za ono za što su se zalagale. Irena Sendler je spasila iz varšavskog geta dvije i pol tisuće židovske djece, a da nije za to ništa stavila u džep. Tvrditi da ljudi sve rade iz osobnih interesa obezvrijeđivanje je upravo onih najboljih u ljudskom rodu.
U zdravim društvima osobni interesi nisu suprotni društvenim interesima. U zdravim društvima je ono što rade pojedinci na društvenu korist, a što je društvo bolje i svim njegovim članovima je bolje. Ukoliko postoji diskrepancija osobnih i javnih interesa to je simptom ili da s nekim pojedincima nešto nije u redu ili da je društvo bolesno, nakaradno; osobne ili socijalne patologije. Socijalizam je kod nas bio zdravo zamišljen i postavljen, ali je to okrnjeno i započeo je proces slabljenja projekta čim su uvedeni posebni magazini i izdvojena opskrba za privilegirane.
Drugo, težnja da se osigura budućnost svoje djece (eventualno čak nekoliko generacija potomaka) nije ni prirodna ni nužna ni neizbježna. On je plod konkretnih društveno-ekonomske situacije, čak pokazatelj da ona nije u redu.
U knjizi Deana Buonomanea „Vaš mozak je vremepolov“, na stranicama 223-224 i stranici 236 govori se o plemenu Piraha u amazonskoj prašumi. Pirahe imaju sistem brojenja „jedan-dva-mnogo“, a žive u blagoslovljenom kraju kojem su savršeno prilagođeni. Izgleda da nemaju ni koncept starosti, žive u sadašnjosti, ne brinu ni o vlastitoj budućnosti, a kamoli o budućnosti svoje djece.
Da mi se ne predbaci da ističem kao primjer samo primitivnu zajednicu koja nam ni na koji način ne može biti uzor, spomenimo Dance. Danska je suvremena, uređena država zavidnog blagostanja. Danci se trude dobro odgojiti djecu i priuštiti im što bolje obrazovanje i ništa više. Ono što su priskrbili za života trude se potrošiti na sebe, a djeci što ostane - ostane. Pouzdaju se u svoje društvo da će djeca imati posao koji zaslužuju, da će na osnovu njega moći pristojno živjeti i priskrbiti si sve što im bude potrebno.
Uostalom, i Bill Gates i Warren Buffett, obojica među najbogatijim ljudima svijeta, ostavljaju svojoj djeci samo mali dio svojih bogatstava. Pa ni Tito nije smatrao da treba priskrbiti ili ostaviti djeci i unucima išta više od onoga što je dostupno i svima ostalima.
Dapače, po radikalnom gledištu koje je moguće snažno potkrijepiti, najveća usluga koju možemo priskrbiti djeci ako im želimo stvarno dobro jest da ih uopće ne rodimo. Tako ih pošteđujemo svih nevolja, nedaća, strahova, bolova, životnih tragedija i tragičnosti. Po tome je najbolje da oni koji su slučajno zatrudnjeli što skorije pobace.
Post je objavljen 31.05.2019. u 00:29 sati.