Marketing
UZAŠAŠĆE (Dj 1, 4-11)
Isus biva uzet dok je blagovao s apostolima. Uzlazeći k Ocu ostaje s nama po Duhu Svetome u stvarnosti našega života kada blagujemo sa stola njegove riječi i njegova predanja za nas. Ostaje s nama kada lomimo kruh življenja s drugima i za druge.
Učenicima je naloženo da ne napuštaju Jeruzalem nego da u njemu čekaju Obećanje Očevo. Poticaj je to da žive u miru, pravdi i jedinstvu - što je biblijska vizija Jeruzalema. Jeruzalem je slika nečega potpuno novoga u ljudskoj stvarnosti - on je slika nebeskoga Jeruzalema - novoga života koji nam je priskrbio Krist. To nije povratak u idiličnu prošlost u nekakav zemaljski raj, već okrenutost prema novome životu. Zemaljski je raj nebo na zemlji, dok je Novi Jeruzalem zemlja na nebu. Stvarnost Uzašašća je takvo događanje.
Na upit apostola hoće li opet uspostaviti kraljevstvo u Izraelu, Isus im odgovara šaljući ih da mu budu svjedoci sve do nakraj zemlje. Isus će doista uspostaviti kraljevstvo u svakom vremenu i među svim narodima, ali kraljevstvo u kojemu on gospoduje kao služitelj koji dariva život, u kojemu je susret s njim samo neba.
Što stojite i gledate u nebo - ova opomena anđela učenicima - koji su smeteni Isusovim uzašašćem - ostaje poticaj i nama. Isus će zaista doći, on zaista dolazi kada se okrenemo i shvatimo da smo poslani biti svjedoci onima pokraj nas, onima u našem vremenu. Postavši čovjekom Krist je dodirnuo ljude svih naraštaja u njihovoj patnji i radosti. Njegovo je lice posvuda. Zato uvijek kada smo korak bližu braći ljudima svjedoci smo da je njegovo kraljevstvo bliže za korak, da smo ugradili kamen u zdanje Novoga Jeruzalema. Možda i ne slutimo da je to može biti zaglavni kamen u zdanju nečije vjere.
----
Prisjećamo se Kristove agonije na tom istom brdu, prije nego će se u ljubavi predati za spas svojih - nas sviju. Sada je na proslavljen način otišao Ocu. Dali ovaj odlazak znači napuštanje - možda takav dojam ostavlja izraz otišao. Možda zaključujemo: bilo je lijepo biti s njim, no sada je otišao, jedna je generacija ljudi imala tu sreću živjeti s njim, a mi živimo od sjećanja i svjedočenja drugih. Sada je opet kako je i prije bilo.
Sam nam Gospodin u Evanđelju progovara da ništa nije kao prije. Krist nam u molitvi Ocu govori da je svojim životom, smrću i uskrsnućem proslavio Boga na zemlji te moli nebeskog Oca da ga proslavi kod sebe. Isus moli Oca za proslavu svakoga koji ga životom slijedi.
Krist nije uskrsnuo sam, isto tako nije k Ocu uzašao sam. K Ocu nas je sve uzdigao. Svu našu ljudsku sudbinu otkupljenu njegovim životom on je učinio nebeskom. Nebesnike s pravom zovemo one koji živeći kao on svojim svjedočenjem uzdižu ovaj svijet Bogu. On koji nam je snagom svoje ljubavi otvorio vrata neba živi trajno u čitavoj ljudskoj povijesti u kojoj smo pozvani ljubavlju svjedočiti da je nebo otvoreno. (I. Musa)
--
On nestaje da bi smo ga prepoznali svugdje. Plod DV bi trebao biti: naučiti svugdje vidjeti Krista.
Doći ćeš k vrelu, odakle si orošen. Vidjet ćeš razotkrito isto svjetlo, odakle ti je, neizravno i kao u lomu, poslana zraka tvome zamračenu srcu, i bit ćeš očišćen da možeš vidjeti i podnijeti svjetlo. Ljubljeni, veli sam Ivan, sad smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. (Augustin, Iz Rasprava o Ivanovu Evanđelju, brev. sv. IV, str. 404)
“Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo, a s njim neka uzađe i naše srce ... Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sam, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti.” (Augustin)
“Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca” (Lav Veliki)
“Zaista je to bio veliki i neizrecivi uzrok radosti kad je ljudska narav na oči svetoga mnoštva uzdignuta u dostojanstvu iznad svih nebeskih stvorova. Nadvisila je anđeoske redove i nadmašila uzvišenost arkanđela. I ljudska narav nije mogla više biti uzvišena nego time što je sjela uz Oca. I tako se pridružila slavi Očeva prijestolja, a s njegovom je naravi već bila povezana u njegovu Sinu.” (Iz Propovijedi sv. Lava Velikog, pape - Brevijar, sv. II, str.654.)
Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo, isto će tako doći.
Svemogući Bože, daj da se radujemo svetom radošću u ovoj žrtvi hvale, jer uzašašće Krista tvoga Sina i naše je uzdignuće. Danas je on prvi unišao u slavu kao glava Crkve i pozvao nas da u nadi za njim idemo.
Svemogući vječni Bože, ti nam daješ da već na zemlji proživljavamo nebeska otajstva. Daj da naše kršćansko srce postojano ide za Kristom u kojem je naša narav zauvijek s tobom.
Tko na nebo pljuje, na obraz mu pada.
Ako ste uskrsnuli s Kristom težite za onim što je gore.
Post je objavljen 30.05.2019. u 15:14 sati.