
Na rastanku na Veliki Petak, učenici su žalosni. (Vide da ide u smrt)
Na rastanku na Uzašašće, učenici su radosni. (Vjeruju da ide u život)
Sve su shvatili dok je s njima blagovao. Otkupljenje se sad zbilo i u njihovim srcima.
Odlazeći on ih blagoslivlja. Njegove su ruke krov koji ih štiti, ali i sila koja ih dovodi u nebo.
Taj blagoslov je i molitva za Parakleta. Branitelja, Tješitelja, Hrabritelja.
Čovjeka možemo pravo definirati, tek promatrajući ga iz završnice.
Shvaćamo ga ne tek promatrajući od kud dolazi, nego kamo ide.
(Umijeće je u klici tulipana, vidjeti rascvjetali tulipan)
Uzašašće nam pruža drugu sliku “Ecce homo”. Nije čovjek samo crv ... nego i proslavljeni.
Uzašašće rehabilitira čovjeka:
- Ne ponižava čovjeka to što je izudaran, nego kad on drugog udara.
- Ne ponižava ga to što je popljuvan, nego kad on druge pljuje.
- Ne ponižava ga što je izrugivan, nego kad on druge izrugiva.
---------
Kristovo uzašlo tijelo - vrhunac kojem je već sada cijela stvarnost prispjela Bogu.
Uzašašće je anticipacija sveopćeg uskrsnuća.
Job 19, 25: “A kad se probudim, k sebi će me dići i iz svoje ću puti vidjeti Boga.”
Uzlazeći Ocu ostaje s nama po Duhu Svetom.
Nebesnici su svi oni koji živeći kao Krist ovaj svijet uzdižu Bogu.
Kao protupol radikalnoj samoći i uskraćenoj ljubavi (pakao), uzašašće u sebi nosi mogućnost da dođe u dodir sa svim ostalim ljudima, i to u dodir s božanskom ljubavlju (nebo).
Post je objavljen 30.05.2019. u 12:45 sati.