Moje najranije sjećanje povezano je s djedom, natjecali smo se ja i moja sestrične koja će više nabrati mahuna graška. Imala sam oko 5 i po godina. Za sva sjećanja prije toga nisam sigurna, jer mislim da su mi ispričana a ja sam ih onda samo usvojila kao moja. Za ovo s djedom sam sigurna da je moje sjećanje jer je povezan s nepravdom. Djed je dao zaslugu mojoj sestrične koja je bila mlađa i koja je tada s roditeljima selila u Australiju. A tako sam mu zamjerila.
Sjećam se i odlaska zubaru. Mama mi je dala njenu maramu da nosim oko glave jer sam imala natečeno lice od zuba, a još je i uzela dvije ispeglana maramice, i odmah mi je bilo sumnjivo. Kod zubara užas, zaista nisu imali takta ni načina s djecom. Mami sam zamjerila a zubaricu sam udarila nogom u stomak jer me je boljelo dok mi je radila oko zuba. Slijedeće moje sjećanje odnosi se na operaciju krajnika, mama mi je rekla da će mi pregledati grlo i da ću spavati u malom krevetu i da kad se probudim će doći po mene. Sestre su mi stavile neku njihovu pidžamu i iznad pregaču, na kosu stavile kapu i odvele u salu. Kad sam vidjela kolica s instrumentima krenula sam to gurnuti, doktor me dohvatio, sjeo na stolicu zajedno sa mnom i stavio mi masku. Budim se u krevetu, doktor kraj mene, napravio je kapu od novina, pokušavam se nasmijati i povraćam krv. Plačem i dozivam mamu a glasa nemam. Ostalo mi je urezano u sjećanju.
Lijepa sjećanja odnose se na moje bake, odlazak kod njih preko praznika. One su znale ugoditi mojim željama, znale su mi dati pažnju i ljubav. Moja baka iz Istre češljala bi mi kosu i namazala s čičkovim uljem, voljela sam njene blage pokrete i te rituale prije mise.
Druga baka sa Raba znala bi me voditi na more, išle bi na pjeskovitu plažu gdje sam obožavala praviti figure od pijeska.
Sva ta sjećanja dođu mi povremeno u misli.
Toliko ljudi više nema no u sjećanjima su još prisutni.
Post je objavljen 29.05.2019. u 22:45 sati.