Pred dvije godine iznenadila me napustila moja Mama. Bilo je to teško razdoblje jer sam bila jedinica te se ona, uz baku, jedina brinula za mene. Doslovno je nestala u nekoliko dana, iznenada, što je bio još veći šok za mene. Njezina mama, moja baka, tada je imala 87 godina i srušio joj se svijet. Inače je bila invalid, bez noge, te joj je ona bila cijeli svijet. Oduvijek su bile njih dvije, u dobrim i u lošim trenucima, trenucima kojih je nažalost bilo puno više od dobrih.
Dan kada sam joj došla reći da joj je kćer, moja mama, umrla bio mi je najgori. Reći joj da je umrla bilo je nešto najteže što sam ikada morala napraviti. Iako su joj drugi željeli to reći znala sam da to mora čuti od mene, jedinog djeteta njezine kćeri...jer jedino sam joj ja ostala, kao što je i ona meni jedino ostala.
Bila sam već tada sa svojim mužem, ali kako se kaže "od krvi" mi je ostala jedino baka.
Baka ili moja Ana, kako sam ju uvijek zvala, je umrla pred 3 mjeseca, taman na dan kada je moja Curica, njezina praunuka, napunila osam mjeseci.
Najgori je taj osjećaj nemoći. Gledaš svoje najbliže kako pate, kako ih boli, a ne možeš im pomoći. Igrom slučaja Anu je hitna dovezla u istu bolnicu u kojoj je bila i moja Mama prije nego što je umrla. Ležale su obje na istoj poziciji na hitnoj, samo sa malo manje od dvije godine razlike.
Obje sam vidjela prije nego su me napustile i to nikada neću zaboraviti. Njihove slike su mi se zauvijek urezale u pamćenje. Baka je samo željela ponovno biti sa svojom kćerkom, a sada joj se to ispunilo. Sada dijele svoj posljednji, vječni dom.
Mama, Ano, gdje god da ste nadam se da ste zajedno. Nadam se da ste sretne i mirne, da vam je ljepše nego što vam je bilo za života. Nadam se da ćemo se jednom ponovno vidjeti jer iskreno više se ne bojim smrti kada znam da ste mi vi tamo, gdje god to bilo.
Ima dana kada sam prezaposlena svakodnevnim obavezama pa ne razmišljam o tome, ima dana poput danas kada se ne mogu trgnuti iz tih misli. Nedostajete jako, nedostajete toliko da boli. Nedostaje mi vas vidjeti, zagrliti.
Mama nedostaju mi tvoje poruke, tvoji pozivi...nedostaju tvoji zagrljaji, tvoj miris, tvoj glas. Trebala si biti još ovdje, trebala si upoznati svoju unuku i biti uz nas. Trebala si... Baka je držala stan u kojem ste živjele u stanju kao da si tek otišla...tvoje stvari su posvuda kao da ćeš se vratiti. Kao da ćeš ovaj tren izaći iz sobe i nešto reći, nasmijati se... Tvoj miris je još na odjeći... tvoja odjeća je spremna da ju obučeš, tvoja uniforma čeka da ju obučeš na posao na koji nikada više nećeš otići.
Otišle ste, a ja moram s time živjeti. Moram zbog svoje Curice i muža i budem...ali bez obzira kako se kaže da je s vremenom lakše mislim da to kod mene neće biti slučaj..s vremenom je samo sve teže, pogotovo od kada je i baka s tobom.
Volim vas i voljeti ću vas zauvijek, hvala vam na svemu što ste za mene učinile. Oprostite mi za sve loše što sam vam ikada napravila.
Moja Curica će svejedno znati sve o vama, Ano tebe je barem upoznala, ali i tebe mama će upoznati kroz priče, slike. Nikada vas neću zaboraviti.
Za kraj izreka koju sam čula u jednoj seriji, a uvijek me podsjeti na vas:
May we meet again....
Post je objavljen 29.05.2019. u 00:00 sati.