Kao građanin Hrvatske još otprije prvog dana nezavisnosti, općenito odbijam glasati za hrvatsku politiku. Čilo i orno nisam glasao u nedjelju, ako niš', onda zato kaj sam delao.
Odnosno, lomio sam kičmu za nešto više od 6 mjeseci staža kroz godinu rada, to jest, ove glasačke, misne nedjelje delao sam, odnosno lomio sam leđa za siću, uz opće prisutan strah od budućnosti, ne za sebe, već za moju djecu.
Želim li da moje prekokrasne kćeri odrastu ovdje i udaju se za bosanske baje? Pitam se.
Pitam se... dok retorika sama od sebe navire kroz sve moje pore, dok pitam samog sebe da li je švapska firma što zapošljava više nesposobnih, lijenih, uhliblijenih i naprosto glupih HL-ova, VBL-ova i GPF-ova sa dobrim štelama (štogod da im značile te švabijanske skraćenice u ovdašnjem jeziku ovdašnjeg naroda Hrvacke), nego što zapošljava kvalificirane i sposobne radne snage, o da li je to samo preslika države u kojoj će uskoro, ako ne već sad, biti više kradljivih i nesšosobnih i nepodobnih političara no što ima populacije?
Pitam se kako bosanac bez obitelji i bez djece koji ne živi ni godinu dana u državi Hrvatskoj ima veća prava i bolju satnicu od čovjeka s obitelji i dvoje djece koji je rođen ovdje i čija su djeca rođena ovdje i ovdje živi otprije stvaranja Hrvatske države, kako taj drugospomenuti/ drugoplasirani ima manja prava od prvospomenutog/ prvoplasiranog dojučerašnjeg građanina BiH, odnosno, od onoga koji se ujedno ne trudi i ne radi ni upola onoga što i koliko radi drugoplasirani/ drugospomenuti u dotičnoj firmi?
Dotični drugospomenuti i drugoplasirani građanin drugog reda potpisuje ovaj tekst uz obećanje da više nikad neće izaći na bilo koje glasanje ili bilo kakav prosvjed na teritoriju države 'Rvacke.
>:') - - >
Post je objavljen 27.05.2019. u 10:56 sati.