Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arachide

Marketing

It's so easy to laugh, It's so easy to hate, It takes guts to be gentle and kind

Tako se lako rugati
Tako je lako mrziti,
No trebaš imat muda da bi bio umjeren i blag

- Steven Morrissey & Johnny Marr


Kako da čovjek suosjeća s onima koji su ga toliko voljeli... do jučer!

Danas imamo bojkot Morrisseyja.

"Progresivci" iz Spillers Records u Cardiffu, najstarije prodavaonice ploča na svijetu, izbacili su iz svoje ponude sve uratke te mančesterske legende. Ovaj potez naišao je na suosjećajno odobravanje dobrostojećih ljubitelja glazbe srednje klase, kojima se Morrissey pokazao kao gorko razočaranje.

Nakon što su plakati koji promoviraju njegov novi album, California Son, "uvrijedili" jednog korisnika željeznice, liverpoolska prijevozna mreža Merseyrail uklonila ih je i odlučila zabraniti svaki plakat koji promiče Morrisseya, a sve zbog njegovih kontroverznih političkih stavova.



Otužno je danas prelistavati stranice glazbenog tiska: ozbiljniji pisci se potrgaše tražeći odgovor na pitanje ima li načina da se odvoji djelo od autora... Da se zaštiti Morrisseyevo djelo od samog Morrisseya, valjda.

Ali najčešće ćete vidjeti kako se gura pisanije nekog tragičara u svojim četrdesetima, gdje cvili o tome kako su mu Smithsi spasili život kad je bio debeli trinaestogodišnjak bez ijednog prijatelja i kako je sada izbezumljen otkrićem da je Morrissey baš pravi rasist.

Jer sada je ovdje najlakše biti rasist.
Morrissey je, naime, podržao anti-islamsku stranku For Britain.
Brexit mu je "veličanstven".
Ne voli masovno useljavanje.
Ismijava Diane Abbott, prominentnu laburisticu za koju bi zlobnici rekli da je po visokim funkcijama jedino zato što je žena i crnkinja, prema kojoj je Pupovac - mila majka. Morrissey je nedavno izjavio: Britanska politika je moralna katastrofa na svim razinama ... čak ni Tesco [supermarket] ne bi zaposlio Diane Abbott. Istina, nisu joj, sirotici, ni brojke jača strana.

I dok se bivši zaljubljenici u glazbu Smithsa raspadaju, razmišljam o nečemu što sam nedavno čuo: da su današnji Britanci mlitavi jer se nisu ni za što morali izboriti. U Drugom svjetskom ratu, pak, dječaci od 14 godina lagali su da im je 18, kako bi se mogli prijavitii i boriti. Naprimjer.

Vidio sam gdje netko pametno savjetuje ovim današnjim stradalnicima da prestanu očekivati da im pop zvijezde laskaju, te da se sami izbore za svoje političko mišljenje, jer to nije posao pop zvijezda.

Teže je naći nekog buntovnika da govori u ime onih koji nisu rastrzani, koji se možda u svojim 40-ima isto prisjećaju turobne mladosti bez prijatelja i perspektive i For Britain im nije problem.




Post je objavljen 25.05.2019. u 21:44 sati.