Ima nekad neki put, uzak i vječno dug,
staza srca je to gdje korača poštovanje
zaljubljeno, povjerenje nestvarno dok
voli ludo srce iskreno. Dirnuo me ne
dodirujući. Taknuo žicu iskre ne
svirajući. Pustio melodiju tu dodirujući
dubinu kao suzu nestvarnu.
Volim kao sunce što sjaji, grije i
pali sve što dodiruje.
Pogled duše otisnuo se
to je ono što zauvijek pamti i nosi me.
Dušom volim, sa njom se borim.
Ne puštam, dopuštam ti smislom
osmislenim. Budi Ti, to moje vjerno
Duša voljena, dušom me dirnula. Piturala
srcem mekanom bojom onom lipotom
tvojom.
Ono veliko, plemenito, samo zna onaj
tko te tako dirnut da. Tu je ono vrijedno
ljepota duše, onog mog čovika. Onog tko
voli do vika (vjeka).