u prizemlju muzeja makete dijela radova Tadao Anda, a i Armani muzej je njegov projekt
slijedi niz fotografija koje su mislim samo za blogerice, a možda se i varam?. Ne pratim modu, ali sam ostala stvarno impresionirana viđenim:
Fleš nije dozvoljen pa sve ovisi o kutu fotkanja jer svaki predmet je osvijetljen na zanimljiv način gledatelju, no meni je bio problem dobiti bar donekle dobru fotku jer moj amaterizam ne zna dovoljno
perle, posvuda perle, svečane haljine su sve u perlama raznih boja. pomislila sam koliko vremena je trebalo da se sve to napravi.
ove su mi se jako, baš jako svidjele
a onda smo krenule prema doma i kako to obično biva za odmoriti noge svratile smo na ness i sok u kafić na sedmom katu nasuprot katedrale. na samom trgu masa naroda, ali ne zbog katedrale već zbog nekog pjevača koji se treba pojaviti na balkonu jedne od zgrada pa fanovi vrište, glazba trešti. Stvarno, ali stvarno mislim da neću tako skoro landrati po Milanu. Noge sam potrošila.