Doista gledam neke ljude koji ne rade standardne poslove, ali ipak kapne koja kuna za neke životne radosti. Čovjek se propituje što ima od sustava koji daje novce i uništava zdravlje. Sjećam se jednog pjesnika koji je to sročio u pokoji haiku, a i on živi od tih kapi. Radno vrijeme, ono europsko, ide za time da ubije svaku želju za životom i da ljudi budu opterećeni radom i novcem s kojim žive na dug. Vjerojatno je onima koji nemaju djecu, ali su se odlučili na takav otklon od sustava, mnogo lakše. Treba mnogo snage da se ispusti iz sustava, tako barem kažu, ali opet ako si ti zadovoljan s tom odlukom onda je to to. Neki su se kasnije usustavili zbog obitelji i djece ipak ne mogu reći da su im starci klošari a tako to gleda velika većina socijalnih radnika. Ono što je nekome sloboda drugome je klošarstvo i tko zna. Zašto onda vrijedi živjeti?
1. Kad ste samo ujutro zastali i pogledali izlazak i i navečer pogledali zalazak sunca, a da niste trčali po mraku ujutro ili navečer već pospani?
2.Kad ste se samo jednostavno igrali sa svojom ili tuđom djecom?
3. Kad ste samo nekog zagrlili bez ikakvih primisli o bilo čemu, kao da ste vi jedini ljudi na svijetu?
4. Kad ste se pogledali u ogledalo i rekli"Hej, ja te volim" Drugima to kažemo ponekad, a sebi nikad".
5. Jeste li zahvalili danas za vodu, zrak, hranu, ljubav....?
Post je objavljen 24.05.2019. u 22:04 sati.