Prepričavam mami kako mi je bilo na svadbi.
- Bilo mi je super, plesala sam cijelu noć…
- S Filipom? – prekida me.
Moja mama nikada ne odsluša do kraja što joj želim ispričati.
- Ne, mama, nisam s Filipom plesala, on ne voli plesati…
- Pa kako nisi, gdje je on bio?
Moja mama nikada ne odsluša do kraja što joj želim ispričati.
- Sad postavljaš pitanja kao i one za stolom što su me pitale gdje mi je muž…
- Pa moraš znati gdje ti je muž. - gleda me u čudu.
Gotovo, rolete na očima.
- Ne, ne moram! Baš zato što on i ja imamo kvalitetan odnos, i imamo povjerenja jedno u drugo, ne moram znati svake sekunde gdje je! A kad smo skupa, zamisli, imamo si što reći, a ne držimo tihu misu. – otpuhnem i pokušam se skulirati - Sad si me na živcirala. Kao i ona što me pitala kako mogu biti s njim.
- Ma to ona sigurno nije tako mislila.
Gotovo, rolete na očima.
- A nego kako je mislila? Kako to te žene misle? Jesi ti ikada neku ženu pitala kako ona sa svojim mužem?
- Nisam, ali svejedno ne bih to tako oštro shvatila kao ti…
Sad ja nju prekidam i ne slušam do kraja.
- Nisi, naravno da nisi. To su nepristojna pitanja! Ni ja nikada nisam niti jednu ženu pitala gdje joj je muž!
- No dobro, dobro. Ne moj to tako uzimati k srcu.
Otpuhnem, i još se jednom skuliram.
Razgovor se nastavi u mirnijem tonu, uz neizbježan nastavak uobičajenog majčinog prekidanja, iako je moj entuzijazam oko prepričavanja nečega jako lijepog potpuno nestao.
U međuvremenu je muž došao s posla i smrknuto prošao kraj nas.
Kad sam konačno odgovorila na sva majčina potpitanja i položila ispit, krenula sam do našeg stana vidjeti zbog čega je muž smrknut. Procijenila sam da je prošlo dovoljno vremena za prvu fazu kućne rekuperacije u miru i tišini.
Ispada da je prvo poslao neku kolegicu u pm, a onda su se šef i on međusobno poslali u pm.
Da mu kažem da ne uzima to tako k srcu i da oni to sigurno nisu tako mislili?
Post je objavljen 23.05.2019. u 08:11 sati.