Pregled posta

Česi

Knjiga Mariusza Szczygiela "Zrob sobie raj" (Napravi si raj) koju sam
čitao u poljskom originalu priča o Česima. Kao takvim. Pisac, Poljak,
je čehofil, i piše o svojoj omiljenoj tematici. Osim što daje mnoge primjere
českog, složit ćete se, specifičnog humora, daje i mnoge podatke o toj
zemlji i njenim ljudima koje nećete naći u udžbenicima. Ne znam je li
prevođen na hrvatski, ne nalazim, vidim da na slovenski jest. Dobio je
evropsku novinarsku nagradu i prevođen je, možda se nekad i kod nas sjete
prevesti ga, vrijedilo bi. Vidim da je na slovenski preveden, pa tko zna,
neka čita, preporučam.

Kao novinar, posebno se osvrće na umjetnike. Ja sam ignorant po tom pitanju,
pa osim Hašeka, Hrabala, Kafke i ...koga ono još?, aaa, Čapeka -ne znam.
Dobro, Kundera, ali on skoro da i nije Čeh, a Forman i slični spadaju mi uz
Pavela Otu. I tu negdje je kraj moje brze memorije, uz malo truda izvukli bi
od mene još Havela-žalim slučaj, ali samo jer je bio predsjednik, nisam ga
čitao ali znam da je bio disident. Gle, i on je dobio aerodrom:

Dakle, prvi dragulj kog izvlači iz (za mene) nepoznatog je Egon Bondi,
poslijeratni umjetnik, samozvani predstavnik smjera fekalizma. Kako
Szczygiel piše, kad su svi naokolo pisali "Z ust do ust leci/Imie co jak
slonce nam swieci/Imie co sloncem sie zaczyna/Imie Towarzysza Stalina" on je
pisao "Z delikatna ostroznoscia pierdze, zebym sie nie zesral" (prvo mislim
da ne moram prevoditi, a drugo je "S nježnim oprezom prdim, da se ne bih
usrao". Bilo je još fekalista na češkoj sceni, poznata je antikomunistička
crna vizija svijeta: nakon pobjede socijalizma, na crnom horizontu se
susreću dva posljenja predstavnika ljudskosti. Jedan pita drugog: "posudiš
mi malo govana, da se mogu posrati?").

Nije poznat šire, jer je nakon sovjetske okupacije odlučio ne štampati. Ali
je, s grupom istomišljenika, objavljivao ilegalno. Važno je reči da je bio
marksist, cijeli život. Od onih koji su smatrali da su Sovjeti ukrali
marksizam i pretvorili da u... govno.

Predstavlja još poznatog fotografa, prevodioce, filmaše... također
umjetnike, kao David Černy, čije skuplture velikih "beba" ili obrnutog
crknutog konja Sv. Vaclava ste sigurno vidjeli u Pragu.

Njegovo predstavljanje je osobno, ne faktičko-uvijek se potrudio naći danu
osobu ili nekog tko ju je osobno znao. Iz toga slijedi neposrednost teksta i
njegova ...češkost.

Česi su među najateističkijim zemljama svijeta, a opet, to je ipak
Gottlandia-zbog Karela Gotta. Jako lijepo je opisao kako su Česi ostali bez
religije, kako su ih nakon što su im ju katolici ubili u pojam u liku Jana
Husa i sveg plemstva koje su Habsburzi brutalno poklali nakon ustanka i
komade njihovih tijela povješali na karlovom mostu. U biti, Česi
su tada toliko oslabljeni kao narod da se nikad nisu oporavili. (Pre)mnoge
takve epizode u povijesti tog naroda dovele su do njihovog današnjeg stava
prema svijetu. Ne zaboravimo, taj narod je svega nešto veći od nas, Hrvata.

Ne spominje se nigdje Hrvatska, čak ni negativno...Srbi su spomenuti kao
slavenski narod koji, uz Poljake i Slovake drži do patriotizma i njegove
patetike-za razliku od Čeha koji od patetike bježe kao od vraga. Uglavnom se
koncentrira na poljsko-češke veze i probleme (Poljaci su 1968 zajedno sa
Sovjetima okupirali Čehoslovačku), ali mnogo se iz toga može primijeniti na
druge parove naroda iz tog okruženja.

U zadnje vrijeme ne pratim događaje u žabokrečini, ne znam ni je li Koljinda
još bre precednica i je li neka naša estradna prostitutkica (oba roda
uključena) statirala na Euroviziji, nekako mi je to sve postalo
odvratno... Ili je li Šuker još uvijek "Brend". Nije Lijepa Njihova usamljeni
slučaj, poljske novine ne pratim već od početka tisućljeća i ne vidim
oko sebe ništa što bi me uvjerilo da moram promijeniti stav. Valjda je znak
napretka u smjeru neke normale upravo to da mogu tako funkcionirati godinama,
desetljećima, a da me nitko ne lupi po glavi jer se nisam sagnuo, poklonio
ili polizao guzicu onom ili gdje je "trebalo"... Dakle, iz vlastitog
iskustva mogu reći da svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujemo.
A česki humor postaje tema za sebe, mi im se bar smijemo. Oni nas se niti ne
sjete, kao ni Poljaci, valjda dok ne treba ići na more. Koje nam je valjda
ispjevao Karel Gott, pa ga koristimo kao kužinu. Dok nam ga ne kupe Rusi,
Kinezi ili jednostavno uzmu Drugi, ma tko bili. A mi ćemo onda po kantunima
(iznajmljenim na našem davnom terenu) pjevušiti "maslina je neobranaaa".
Gott i Hrvati! A Česi će i dalje na more, na porodični izlet preko Jadrana u gumenjaku
na vesla, naravno, taman prije orkanske bure...

Post je objavljen 22.05.2019. u 21:50 sati.