Ovo pišem antifašistima ali i svima onima koji su se uspostavljajući dijalog s fašizmom preveli u status „antifašista“ ili paradnih antifašista.
A takvi nisu potrebni ni bogu ni ljudima!
Tužno je gledati tko se sve „dotukao“ u udruženja koja se diče prefiksom antifašistički, posebno se to odnosi na SABAH, ali ni Društvo „Josip Broz Tito“ nije na tu pošast imuno.
Među antifašistima ne bi smjelo biti onih koji misle da se fašizam nekakvim dijalogom može popraviti, jer kad bi se to moglo, onda fašizma ne bi bilo.
Dakle među antifašistima, da bi oni to uopće bili, mjesta kompromiserima i kapitulantima ne bi smjelo biti, zato jer se fašizam suzbija i ruši svim sredstvima, to se ne može postići samo sredstvima korektne političke borbe.
Bar to je u povijesti dokazano.
Evo primjera, Franjo Habulin, branitelj na čelu SABAH, kao da staviš ateista na čelo vjerske organizacije.
Otužno je bilo pratiti njegovo ponižavajuće trčkaranje oko državnih dužnosnika, uoči obilježavanja Dana proboja logoraša iz Jasenovca, pokušavajući i nakon zauzetog stava u zajednici s predstavnicima židovske Općine, SNV-a i romske zajednice da se na obilježavanje ide odvojeno od službenih državnih tijela i ne samo radi njihovog neodustajanja od ZDS, nego i nedistanciranja od tzv. NDH i ustaštva, postići zajednički odlazak u Jasenovac s predstavnicima vlasti, rušeći tako spomenuti dogovor.
I tek poslije poniženja, kojem ga je svojim jasnim odbijanjem izvrgao Andrej Plenković, vratio se prijašnjem dogovoru s onima važnijim od svake vlasti bar kad je Jasenovac u pitanju.
Priča se, to nisam mogao provjeriti, da je i prilikom marša „Besmrtnog partizanskog odreda“ naložio da ne bude povijesne hrvatske zastave sa crvenom zvijezdom, jer se valjda Hrvatsku oslobađalo i za nju ginulo pod nekim drugim simbolom.
Ali evo, prilika je tu, za obilježavanje Dana antifašističke borbe, 22. 06., koje se odvija u organizaciji SABAH-a, predstavnike vlasti uopće nemojte zvati, to ionako nije njihov spomendan, oni će slaviti kod jame Jazovka pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH.
A onda naglasiti značaj NOB-e kroz proslavu Dana ustanka naroda Like i Korduna, kad već ne može biti naroda Hrvatske i BiH, pa na tu proslavu pozvati predstavnike hrvatskih vlasti uz podsjećanje da je Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda uspostavljena zahvaljujući antifašističkoj borbi, koja je započela masovnim narodnim ustankom u Srbu 27. 07. 1941., a ne Hitlerovoj „Direktivi br. 25“ od 27. 03. 1941..
Ma ne zato što bi se itko od njih odazvao, nego radi obrazloženja koje bi išlo uz njihovu odbijenicu.
Nadalje, pojačati kampanju protiv hrvatskih vlasti, a posebno najviših dužnosnika kao proustaških i kod kuće i u inozemstvu, pa da vidimo što bi na sve to rekla Angela Merkel, koja je istinabog na tu činjenicu bila upozoravana od strane njemačkih medija, prije svojeg puta u Hrvatsku na slušanje Plenkovićevog urlanja i Thompsonovog revanja. Samo, jedno su njemački mediji, a drugi značaj bi ta upozorenja imala ako bi dolazila od nacionalne antifašističke organizacije, koja bi trebala njegovati kult NOB-e kao borbe protiv fašizma i za oslobođenje zemlje.
E, ali kako ćemo, kad mnogi u SABAH-e misle da bi to bilo nekakvo prokazivanje Hrvatske i narušavanje njenog ugleda u svijetu, nesvjesni činjenice da nema ničega što više ruši ugled i naroda i države nego promocija fašizma odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva.
Zapitajmo Franju Habulina kako to znaju i svjetovne i crkvene vlasti u Austriji, a ne zna on, niti znaju u SABAH-u?
Drugi jednako tužan primjer je Ivo Josipović, trenutno u sukobu s nekim eksponentima hercegovačkog proustaškog lobija u Hrvatskoj, koji je u tom momačkom nadjebavanju našao za shodno mahati svojim antifašizmom …
Samo, Ivo Josipović je imao priliku učiniti ponešto na suzbijanju fašizacije hrvatskog društva, a kako je to činio pokazao je svojim plaženjem po Lojbaškom polju, nakon što je u predizbornoj kampanji opetovano tvrdio da tamo neće ići, držanjem Stjepe Bartulice, čovjeka impregniranog klerofašizmom, na savjetničkoj poziciji, smjenom Dejana Jovića radi njegovih „heretičkih“ stavova u odnosu na proglašen istine, a kruna svega je bilo njegovo „odvođenje antifašista na Bleiburg“, radi čega je od sebe odbio antifašiste i najviše radi gubitka te podrške izgubio izbore od ne-kandidata.
I sad, kad je ponovo spoznao antifašizam, ratuje s hercegovačkim proustaškim lobijem i vraća se u okrilje SDP-a.
Samo, vi mu vjerujte, ja mu neću, a pogotovo ga nemam namjeru prihvatiti kao antifašista, ma u kojem i čijem članstvu on bio.
Antifašist ili jesi ili antifašist nisi, tu nekakvog srednjeg puta niti ima niti ga može biti.
Post je objavljen 22.05.2019. u 12:18 sati.