U životu svakog čovjeka, od njegovog rođenja pa do smrti, ima puno događaja za koje on nalazi povod za slavlje ili za tugovanje.
Slavi kad završi srednju školu i postane punoljetan. Veselit će se kad završi fakultet i dobije diplomu misleći kako je sad 'kompletna ličnost' i kako će lako naći posao. Onda vremenom shvati da taj komad papira i ne vrijedi puno, da više vrijedi ono 'po babu i po stričevima', pa razočaran skupa s njom ode u 'pečalbu'.
Ako mu se 'posreći' pa ipak dobije posao (čak i glavni zgoditak - za stalno) časti društvo i prijatelje ne znajući što ga sve čeka na putu dio mirovine. Doživi li da može otići u mirovinu opet slijedi fešta na kojoj ne razmišlja da je to (vjerojatno) posljednja u kojoj će on aktivno sudjelovati.
Pravi spektakl od vjenčanja kunući se pred Bogom i ljudima na 'vezu do smrti' da bi često nakon vrlo kratkog roka tu 'besmrtnu' vezu raskinuo mirno ili u svađi. Onda, kad nije baš pri 'punoj svijesti', zaboravi na rastavu i razloge koji su do nje doveli, upriliči novo vjenčanje, polaže novu 'zakletvu' i naravno, pravi novu feštu. Neki se tu zaustave, neki pak – valjda željni fešti – ponavljaju taj događaj u duhu latinske izreke repetitio est mater studiorum.
Ako mu brak, kojim slučajem potraje 25, 50, 60 godina imat će razloga za slavlje 'srebrnog', 'zlatnog' i 'diamantskog' pira.
Veseli se kad mu se rode potomci, pogotovo ako je 'prvo pa muško', ne razmišljajući u tom trenutku koliki si je teret navrnuo na leđa. Ta će spoznaja sazrijevati postepeno, s vremenom kako potomci rastu, a onda će, kad 'tići' odrastu i odu da saviju svoja gnijezda, tugovati što više nisu tu pokraj njega unatoč i usprkos svemu što je s njima prošao.
Zajedno s njima feštat će, ako doživi, kad oni dobiju djecu a on unučad. U toj fešti, doduše, njegova će uloga ipak biti sporedna, više će gledati i uživati u veselju novih roditelja, ali će i on biti radostan jer 'krv nije voda'.
Tugovat će zbog neuzvraćene ljubavi ili 'prekinutih veza'. Žalovat će kad mu umru roditelji, biti tužan kad odu pojedinci iz njegove školske generacije misleći pri tome kako su otišli a nisu još tako stari, tješeći se na taj način da ni on još nije tako star. S tugom će se sjećati odlaska svojih istinskih prijatelja.
Našlo bi se tu još ponešto da se 'složi fešta' ili da se tuguje.
Ipak, u slavlju ili u tuzi u dva najvažnija događaja u njegovom životu on aktivno neće sudjelovati. U slavlju svog rođenja (ili začeća prema protivnicima pobačaja) i tuzi svoje smrti.
Zato on slavi svake godine dan rođenja (ili dan začeća), iako je u stvari glupo slaviti dan kad je postao godinu dana stariji.
Zato mu priređuju veliki sprovod, polažu ga u grob i postavljaju nadgrobni spomenik s uklesanim imenom, godinom rođenja i smrti iako njemu to ne znači ništa.
Post je objavljen 20.05.2019. u 23:41 sati.