citat:
Shvatio sam stvar, ali sam uporno nastavio u istome smjeru: "Što se onda događa kada umrem, hoću reći, kada ovaj organizam umre?" Tonyjev je odgovor bio munjevit: "Carlose, 'ja' ne postoji. Nitko ne umire. Smrt kao takva ne postoji." Odjednom - tajac. Prostorijom je zavladala tišina puna strahopoštovanja. Svi smo osjetili transcendentnost toga posebnog trenutka.
Tony je bio smrtno ozbiljan. Svaka riječ koju je kazao imala je svoj smisao, govorio je sa žarom, odlučno i uvjerljivo. Bilo je očito da je sve što je kazao bilo rezultat dugih promišljanja i osobnog iskustva. Bio je svjestan da je u postizanju te duhovnosti bio potpuno u skladu s onim najboljim što ga posjeduje svaka vjerska tradicija, bio to kršćanski misticizam, muslimanski sufizam, hinduistička advaita, atomizam zena ili taoističko učenje o ništavilu. U tom pogledu u Tonyja nije bilo ničega originalnog; no ono što je davalo oštrinu njegovim riječima i što je činilo da im se vjeruje bila je snaga njegove vlastite uvjerenosti i autentičnost vlastitog iskustva. Dijelio je s nama i prenosio na nas svoj entuzijazam i gorljivost za ono što je osjećao i jasno vidio kao najviši cilj svih čovjekovih težnji, kao najveću čovjekovu zemaljsku žudnju. No, sada je došlo neizbježno pitanje njegovih revnih slušatelja: Kako to primijeniti u svakodnevnom životu?
Reagirao je tako što je odjednom postao nekako hladan, gotovo odbojan, škrt na riječima, kao da mu nije stalo nastaviti s razlaganjem i objasniti nam što je ono što bismo mi sada trebali učiniti. Svojim ponašanjem kao da je htio kazati: Sada stojite na vlastitim nogama, pokazao sam vam put kojim možete krenuti, kako najbolje znate. Dovoljno me poznajete, a isto tako i duh Sadhane, da biste znali da ni ja ni bilo tko drugi ne može od vas preuzeti zadaću koja je isključivo vaša: živjeti svoj vlastiti život!
Stoga je i na ono pitanje odgovorio ovako: "Nikakav napor, ma kako golem, snažan i odvažan on bio, neće nas odvesti do toga da se oslobodimo svojeg 'ja'. Naprotiv, svaki napor u tom smislu potpuno je neučinkovit, jer on ujesto da smanjuje 'ja', samo ga jača. Svaki postupak koji se temelji na snazi volje imat će za učinak to da će još više poduprijeti i ojačati 'ja' - a to će osujetiti njegovu nakanu. Ovdje se opet susrećemo s onim vječitim paradoksom: bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve. Jedini put ili jedini postupak, ako se to uopće može nazvati postupkom, jest otvoriti oči i gledati. Gledati, promatrati, shvatiti - pustite ljuske da vam padnu s očiju. I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi. Do ovoga mjesta putem smo hodali zajedno, ali odavde... mogu samo svakome poželjeti mnogo sreće. Dodao bih još da duhovnost nije za svakoga. Za vas možda jest, no ne i za cijeli svijet. Većina ljudi trebat će i dalje štake da bi mogli hodati i imate puno pravo računati na njih, ako je to vaša želja. No onaj koji ima tu hrabrost, taj će se osloboditi i njih i svega i krenut će u potragu, gol pred Bogom i odrekavši se sebe. Čak i među onima koji se smatraju duhovnima samo će jedan od njih milijun možda postići konačno prosvjetljenje. Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele. Ovdje se opet susrećemo s činjenicom koju smo spomenuli na početku, a to je da zapravo 'nitko ne želi ozdraviti'. Čini nam se prestrašnim i preneobičnim usuditi se zakoračiti u tu tajanstvenu i nepoznatu zonu. Svi mi želimo ostati povezani sa svojim identitetom, držati u ruci svoje 'ja' i stoga živimo mimo cilja konačnoga oslobođenja. Manijakalno tražimo kormilo kojim ćemo upravljati svojim životom, hoćemo proknjižiti sve što nam se događa i sve držati pod kontrolom... no misao da smo bez svojega 'ja' ne pruža nam više nikakvo uporište, ništa za što bismo se uhvatili - a to nam uopće nije ugodno. Riječ je o tome da olabavimo ukočene prste koji grčevito stišću kormilo i kojima želimo sami upravljati svojim životom, hvatajući se za koncept ega kao jedini identitet... i dopustiti da budemo nošeni. To nije lako, jer bez svojeg identiteta osjećamo se potpuno izgubljenima. Olabavite, otpustite! Vrijedno je potruditi se, jamčim vam. Krenite na taj put i osjetit ćete. Samo hrabro!"
Post je objavljen 20.05.2019. u 08:51 sati.