I evo nas opet!
U okviru već spomenutih „svibanjskih pobožnosti“ (pljuvanja po antifašizmu, po bratstvu i jedinstvu, Jugoslaviji, Titu, NOB-i, partizanima … u slavu tzv. NDH, ustaštva i ustaša kao boraca za Hrvatsku …), centralno mjesto, kao i uvijek dosad, čini ustaški dernek, najveći neonacistički skup u Evropi, kako mu tepaju Austrijanci, kojeg „domoljubni hodočasnici“ odmila zovu komemoracijom, koja se održava na mjestu „najvećeg pokolja Hrvata u povijesti“.
Što bi ikome „domoljubnom“ trebala značiti neprijeporna istina da tamo niti je tko ubijen niti je tko zaklan?
Od vas „domoljubi“ tražimo da nam bar na uvid dadete popis svih 600.000 „nevinih žrtava“, koje su na pravdi Boga, po nečijoj zapovijedi isključivo kao ideološke i političke protivnike, krajem 2. Svjetskog rata i po njegovom završetku smaknuli „borci za Jugoslaviju“, da ne navodim druge epitete kojima „častite“ ratne pobjednike.
Popis žrtava logora smrti u Jasenovcu postoji.
E pa, takav popis „nevinih žrtava“ kojima „komemorirate“ na Lojbaškom polju od vas očekujemo!
Dobro, ne može baš najpreciznije, ipak je proteklo puno vremena, ali dajte bar sa 5 % točnosti, pa ćemo bar znati tko su bili tih 30.000 stradalnika.
A nemate popis?
Pa kako to, a „zidate“ ga od 50-ih godina prošlog stoljeća, zadnjih 25 godina najintenzivnije? I „nazidali“ ste ga do broja od 600.000.
Pa zar ni jurčevići, hasanbegovići, vukojevići i svi drugi trolovi sa hrvatske i slovenske žrtvoslovne scene ne barataju baš nikakvim popisima tih „nevinih žrtava“?
Pa zar ni poslije otvaranja arhiva?
Pa zar ni Roman Leljak?
Ne znam, ono što ste nam dosad ponudili kao „ove-one žrtve“ su uglavnom na smrt osuđeni i pogubljeni suradnici okupatora i njegovih slugu, poput recimo „žrtvi s Dakse“.
Jel' to znači da popisa, ni djelomičnog, nemate i da sve vrijeme manipulirate i lažete uznemirujući hrvatsku javnost potičući u narodu mržnju i podijeljenost?
Da, meni se čini da upravo sve vrijeme samo to i radite i s tom nečasnom namjerom.
Sram vas bilo!
Dakle već u startu bijaše laž, lansirali su je promotori ustaštva i negatori holokausta, najveći među hrvatskim „domoljubima“, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin, laž je tisućama puta ponovljena i sad se bez navodnika govori o „najvećoj tragediji hrvatskog naroda“, na mjestu gdje je stradala samo ona, avaj, prestala je postojati tzv. NDH, među hrvatskim „domoljubima“ opjevana kao nezaboravna hrvatska naj-država, uzor demokracije i hrvatskog jedinstva, a za Hrvate i čitav svijet samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin.
Po oslobođenju od okupatora borci svih pokreta otpora su se surovo obračunavali s kolaboracionistima, veleizdajnicima i okupatorskim slugama, dakle onim najgorim iz redova vlastitog naroda, koji se pristajući uz okupatora vlastite zemlje nisu libili činiti i najgore zločine baš protiv vlastitog naroda.
Pritom ideološko opredjeljenje boraca pokreta otpora, neki su bili pod građanskim a neki pod komunističkim nadzorom, nije utjecalo na njihovo ponašanje, blisko su surađivali i zajednički djelovali na ostvarenju zajedničkog cilja, izgona okupatora a potom i kažnjavanja zločinaca u procesa „pročišćenja“ kako su ga prozvali Francuzi.
Istini za volju treba reći da za njima, u svojem obračunu sa zarobljenim nacistima, nisu zaostajali niti oni iz redova Savezničkog ekspedicionog korpusa i CA, bilo je tu razno-raznih zaobilaženja pa i otvorenih kršenja odredbi Ženevske konvencije, kad su ratni zarobljenici u pitanju.
U procesu kažnjavanja zločinaca, pa i izvan pravnog sustava, pripadnici JA nisu bili nikakva iznimka, osim što su bili prinuđeni ratovati sedam dana duže od svojih saveznika.
Jel' možda tko gdje čuo da bi se hrvatski „domoljubi“, zaljubljenici u laž mržnju i zločin, zagovaratelji i promotori ustaštva i tzv. NDH urbi et orbi, u ime onih, čiju nam ideologiju nude, ispričali za rasne zakone, za sve pobijene nevine ljude u ustaškim logorima smrti Jadovno, Jasenovac, Danica, Đakovo, Pag … i drugdje, za crkvu u Glini, za tisuće djece s Kozare, za sva „čišćenja terena“ i punjenje jama, za zločin u Gudovcu, za tisuće nestalih građana … ?
Da, upravo ti današnji „hrvatski domoljubi“ bi se konačno trebali, ne samo ispričati, nego i moliti za oprost, za sve one nebrojene i neoprostive zločine koje su u ime ideologije „krvi i tla“ počinili oni koje glorificiraju prozivajući ih „borcima za Hrvatsku“, kasnije ih preimenovavši u „nevine žrtve“ „povampirenih jugo-komunističkih zlikovaca“.
Da, to je najmanje što bi mogli i trebali učiniti, umjesto što na Lojbaškom polju i drugdje komemoriraju tim „nevinim žrtvama“, a zapravo slave i zločin i zločince.
Njima bi se u isprikama i molbi za oprost trebali pridružiti i predstavnici klera Crkve u Hrvata, radi grijeha koje su počinili najpriležnijom suradnjom s ustaškim režimom, ne samo nečinjenjem i šutnjom, nego i zlorabeći ispovjednu tajnu prokazivanjem protivnika ustaškog režima vlastima, što su prokazani beziznimno platili životima.
Ako ne znaju kako, onda neka prouče kako su se njemački biskupi njemačkom narodu i svijetu ispričali za grijeh šutnje i nečinjenja, u vremenu kad se šutjeti naprosto nije smjelo.
Ne, „hrvatski domoljubi“ očekuju i traže ispriku od antifašističkih boraca, dakle onih koji su se izborili, ne samo za slobodu, nego i za hrvatsku državu.
Ne čini li vam se suludom i sama pomisao da bi se borci za slobodu i ratni pobjednici trebalo ispričati veleizdajnicima i okupatorskim slugama iz redova hrvatskog naroda?
Jednako suludo je zvati ustaše borcima za Hrvatsku.
Post je objavljen 18.05.2019. u 20:47 sati.