Prirodu osoba doživljava stvarno realno, u dimenzijama kako osjetila prenose. U pitanju je informatički trenutak, bez želje za otimanjem nečega.
Od izobilja što priroda nudi, osoba u tijelu luči eliksir za ponavljanje oživljavanja tijela. Time se štiti od pretjerane materijalne ovisnosti.
Kod rascjepa ličnosti problem je veoma kompliciran, jer umišljanjem čovjeka nema doživljaja te realnosti, nego kao na struju nekontrolirana osjećanja emocija, u smislu kemije adrenalinom. Pri tome čovjek želi progutati sve ponuđeno, što nije moguće. On od toga ne odustaje, sebe smatra mudracem, duhom i bogom; zato sve pretvara u logične mentalne slike. On je ovisnik, njemu baš sve treba, opsjednut željama guta prirodu i to primitivno subjektivno i mentalno.
Drugim riječima osoba voli goli život i to potvrđuje inspiracijom, zdravljem, jasnim razumijevanjem svega, tim prije što je apsolutno sve fizičko i materijalno.
Zbog želja čovjeka obuzimaju strasti, tako se on besmisleno oduševljava i zaljubljuje. Biti zaljubljen nije drugo doli vatra od želja za nekim i nečim.
Sve te logične gluposti, čovjek imenuje kao ljubav, jer prirodnu inspiraciju ne može ostvariti.
Post je objavljen 15.05.2019. u 21:20 sati.