Svraćanjem ponekad na ovu temu probude se vrlo ispremiješane emocije jer je stasavanje u odraslog čovjeka vrlo kompleksan proces te ne znači nužno ostariti prije vremena, dapače ovo razdoblje bi trebalo nositi radost lijepih uspomena koje nam poslije u životu odzvone kada imamo prilike za dokolicu. Ono što vrlo iskreno iznosim upravo je to da se bez obzira na tranziciju ne smije dirnuti u svetost individualnosti, jer to je ono što nas brani i štiti od lomova društvenih normi te očekivanja da se ukalupimo kada "za to dođe vrijeme". Vrlo često u našem društvu toliko kaustičnim psihomanilupacijama mladog svijeta dobijemo egocentrične, nezahvalne, indoktrinirane i u duši nesretne ljude koji su ostarili prije 20. godine života. Sutra takvi začinju vlastitu djecu i strahovima i frustracijama te povijesti tog daveža nigdje kraja. Dozvoljavajući ispoljavanja individualnosti mlade osobe, dajemo priliku da ta osoba ima vlastiti uvid u situaciju, viđenje sebe i svoj sustav vrednovanja kojeg mu nitko nije nametnu, jer svi vrlo dobro znamo da duša nema tendenciju suditi. U razvoju i očuvanju individualnosti svima želim da njeguju svoje darove, da se okruže sličnomišljenicima koji će ih podržati i da što više uživaju u tom procesu druženja, eksperimentiranja, analiziranja te utiliziranje svog mladog duhovnog potencijala za što brže i efikasnije rušenje barijera koje su najčešće društveno uvjetovane. Ni pod razno osjećati se obveznim tražiti odobrenja od društva da se usudimo nešto probati a čak i u nečemu uspjeti! Ovaj potez može dovesti do "dobronamjernih" savjeta slabih ljudi koji će nam svojim "dobrim" namjerama popločati put do pakla.
Post je objavljen 17.05.2019. u 23:46 sati.