Lamentiranja Slavena Letice, poznatog lica jednog od „domoljuba-antitotalitarista“, odvratnih konvertita, koji su obilno iskoristili pogodnosti „komunističkog mraka“ i prepoznavši prednost trenutka prvi pohrlili u „Tuđmanovu svjetlost“, koji se u svojoj kolumni u 7dnevno.hr i drugdje pridružuje sebi sličnima u danima „svibanjskih pobožnosti“ (pljuvanja po antifašizmu, po bratstvu i jedinstvu, Jugoslaviji, Titu, NOB-i, partizanima … u slavu tzv. NDH, ustaštva i ustaša kao boraca za Hrvatsku …).
Kao i drugi iz tog legla i on je poznat i po naknadnoj pameti, dociranjima „von oben“ i ne uvijek smislenim, a ponekad i potpuno besmislenim lamentiranjima u cilju ostajanja „pod svjetlima reflektora“ i u žiži javnosti i u promijenjenim okolnostima. A to se od dolaska Franje Tuđmana na vlast najbolje moglo proklinjući Srbe, bratstvo i jedinstvo, Jugoslaviju, Tita, partizane i antifašizam.
Taj nesretnik, smiješni „banoliki“ čovječuljak, Slaven Letica, čovjek koji bi da nije bilo „komunističkog mraka“ vjerojatno završio kao pastir u nekakvoj zabiti. Ovako taj je „Matan“, shvativši da se samo guranjem i laktašenjem ne može „među zvijezde“ prisilio se da i radi nešto i tako „ u mraku“ dogurao do pozicije redovnog sveučilišnog profesora, naravno na području društvenih znanosti, takvi su izuzetno rijetko „rodili“ na području prirodnih znanosti. U prirodnim znanostima vladaju zakonitosti koje su stalne i ne mogu biti, zavisno od trenutka, malo ovakve, a malo onakve. Riječju, teško se može manipulirati, jer ako se to i poželi vrlo brzo izađe na vidjelo. Pa postaneš predmetom sprdnje i podsmjeha, kao fizičar Davor Pavuna, npr., uvijek kad krene biblijskim putem.
Pisao je on i knjige u slavu bratstva i jedinstva i socijalističkog samoupravljanja, sve dok nije u inače opskurnoj osobnosti Franje Tuđmana prepoznao svu veličinu borca za Hrvatsku. I odmah mu se uguživanjem priklonio i postao njegovim savjetnik, kojeg je očito silno veselila mogućnost izbijanja rata.
On i Antun Vrdoljak, kojemu se naš „banoliki“ divi kao vrhunskom manipulatoru, isto „Matan“, ispodprosječni glumac, dosta dobar režiser i nikakav čovjek, ostali su mi u sjećanju kao oni koji su ozarenih izraza lica, ne krijući svoju zaljubljenost, poput pudlica trčkarali oko i iza „gorostasnog nad-Hrvata“, „barda“ hrvatske političke misli, „stvaratelja hrvatske države“, pače, Franje Tuđmana.
I nesumnjivo radili zlo.
Riječju i djelom!
Slaven Letica slovi kao autor članka „Vještice iz Rija“, jednog od najsramnijih tekstova u hrvatskom novinarstvu devedesetih godina, objavljenog u Kuljiševom „Globusu“ 1992., u kojem se vrlo bezobzirno prokazuju ugledne feministice Vesna Kesić, Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić i Rada Iveković kao izuzetno opasne po hrvatske interese, učinivši ih tako metom najbezobzirnijih napada razjarenih „domoljuba“.
Ističe se naš „Matan“ i objavljivanjem transkripta razgovora Franje Tuđmana s tadašnjim nespornim vođom hrvatskih Srba Jovanom Raškovićem, poslije čega je Rašković detroniziran, a u srpskim redovima prevladali su militanti i rat je mogao početi.
No međutim shvatit će ubrzo i pameću ne baš previše obdareni Tuđman sve zaplotnjaštvo našeg „banolikog“ i najuriti ga i svog Ureda.
Pokušat će naš „borac za demokraciju“ svašta, pa i kandidirati se na predsjedničkim izborima, na kojima valjda nije dobio glas niti od svih svojih ukućana …
Potom će se povezivati s onim tko ga je samo htio, pa tako i s „mjeriteljem visine slavonskog kukuruza“, Antom Đapićem, te na listi njegovog HSP-a uspjeti postati saborskim zastupnikom …
No mene je na ovaj napis ponukalo sljedeće što je ovaj naš „poznati politički analitičar i kolumnist“ u vremenu „svibanjskih pobožnosti“, na tragu nasrtaja na bratstvo i jedinstvo, antifašizam, partizane i Tita, objavio na FB:
„Ideja, pristup i scenarij „Mitinga oslobođenja“ koji je održan na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 11. svibnja 1945. ogledan je primjer dobro osmišljene komunističke, partizanske i jugoslavenske bratstvo-jedinstvene propagande kojoj je jedan od glavnih ciljeva bio snaženje kulta ličnosti Josipa Broza Tita, ali i prikrivanje te skretanje pažnje javnosti od strašnih zločina, pljačke i otimačine (kuća, stanova, imovine) koju su tadašnji partizanski „psi rata“ počinili u Zagrebu od 8. do 10 svibnja 2019.“
Nitko dosad od svih notornih promotora ustaštva i tzv. NDH, nije o partizanima ništa odvratnije napisao svrstavajući one koji su ispisali najslavnije stranice u povijesti hrvatskog naroda među „pse rata“, strašne zločince i pljačkaše, one koji su na kaznu smrti strijeljanjem osuđivani radi jedne bez pitanja vlasnika ubrane voćke.
O da, prozvat će se on pritom „svjedokom vremena“, jer naravno najvjerodostojniji su svjedoci vremena oni koji su rođeni nekoliko godina poslije događaja koje opisuju, jer
on će, paz' sad, kao svjedok vremena, pisati o prvoj dekadi svibnja 1945., a rođen je 1947., u Zagreb dolazi tek 1964.
Sapienti sat!
I tako taj „svjedok vremena“ neumorno piše kolumne, odaziva s pozivima na rasprave na TV, mulja i laže „na klaftre“, riječju radi štetu i to mu dobro ide.
Moje pitanje Slavenu Letici, kao „svjedoku vremena“, koja je to nekretnina (stan, kuća, druga imovina) završila u vlasništvu partizanskih „pasa rata“, strašnih zločinaca, pljačkaša i otimača?
Niti jedna!
Slavene, sjaši!
Post je objavljen 17.05.2019. u 12:28 sati.