Pregled posta

3. fešta

(susret povodom 57 godina mature)

Prije mjesec, dva sretoh šulkolegicu iz gimnazijskih dana.
„Buš došel na feštu?“ pita, pa nastavlja „16. svibnja u 12 sati. Bu roštilj.“
„Nisam baš u kondiciji (Krleža)!“, odgovaram.
„Ma dojdi“, inzistira ona.
Odgovorio sam ni sa da ni sa ne.

Danas ujutro ustajem iz kreveta, poslovično loše volje. Odlazim u kupaonicu i sve čekam da me supruga pita hoću li na feštu. Ona šuti, ja šutim. Iz kuhinje se širi miris juhe koja krčka na štednjaku. Znači kuha ručak, zaboravila je. Uz doručak kažem:
„Dobro je da kuhaš, nejdemi mi se na feštu.“

Odmah protest:
„Joj, zaboravila sam, pa zakaj ne bi išel?“
„Ne da mi se, dosta su dvije fešte u mjesec dana“, odgovorih imajući na umu da smo prošli petak isto imali svečani ručak s bračnim parom koji se vjenčao isti dan kad i mi. Oni iz vijećnice, mi u vijećnicu. Susret na stepenicama.

„Ma ne gnjavi“, kaže gazdarica, „bit će ti lijepo. Tko zna što će biti za godinu dana.“
„Dobro, dobro, vidjet ću“, odgovaram uvjeren da neću nikuda.

Supruga izašla u kupovinu.
Satovi u stanu otkucavaju 11 sati. Sjedim za lapom i surfam po blogu. Otvaram blogera @kule u pijesku i vidim njegov post pod naslovom Obljetnice. Gledam, čitam pa kažem sam sebi; ajde otiđi i ti da vidiš koliko će se nas skupiti. Uz to žena naredila da idem a odbijanje njezine zapovijedi moglo bi dovesti do rastave braka makar i nakon 50 godina braka.

Spremim se, sjednem u auto i pravac Varaždin. Na stolu u kuhinji ostavljam cedulju 'Otišao sam'. U 12.10 sam bio na zakazanom mjestu, restoran „Garestin“.

„O, ipak si došao“, nasmije se Inga, organizatorica, kojoj sam neki dan rekao da neću doći.
„Što mogu, čovjek snuje, Bog određuje, žana naređuje, i što ću nego poslušati!“, rekoh ja.

Ostalo je išlo kako to već ide na takvim druženjima. Od nas 28 iz razreda, došlo je 18. Nekoliko slika pokazat će više od tisuću riječi.

Kao na svim feštama prva faza: zauzimanje 'borbenih položaja'.

Slijedi 'ofenziva'. Nije bio samo 'roštilj'. Krivo smo se razmeli.

Na kraju završni čin: slika za uspomenu i dugi sjet.

Vratih se u 18.30 s kolegicom iz razreda koju je na feštu doveo suprug. Muška solidarnost; nije trebao dolaziti po nju.
Nadam se da je za ovu godinu bilo dosta. Možda i do proslave 60. godišnjice mature.
Međimurci bi rekli: kaj je preveč ni s kruhom ni dobro.


Post je objavljen 16.05.2019. u 20:21 sati.