Što je lijepo, kratko traje. Vraćam se u (tmurnu) stvarnost.
Kao što sam i očekivao doturi na CT-u su me otkantali, što bi narod rekao, dali su mi vritnjak.
Nije da sam bio iznenađen. Očekivao sam to obzirom na nalaz povišene uree i kreatinina u krvi. Sjećam se prije dosta godina, kad sam iz istog razloga bio u 'Magdaleni' u Zagrebu, kako su jednog pacijenta iz istih razloga otpravili kući. On se naravno bunio, no rekoše mu da mu ne mogu dati kontrast dok mu ta dva markera nisu u redu. Iako sam tada bio 'ponosan' kako su moji markeri u redu, znao sam, obzirom na svu vrstu 'suhe' hrane koju konzumiram godinama, da i mene jednog dana čeka jednako.
Eto, desilo se to danas. Nakon što sam gotovo dva mjeseca čekao da se na kalendaru pojavi datum pregleda, dođoh u zakazano vrijeme, predah sve papire i DVD-e koje sam do sada skupljao u borbi na četiri fronta, i ostadoh sjediti u hodniku.
Znam proceduru: litra kontrastne tekućine koju trebam popiti kroz sat vremena pa u CT tunel. Nakon pet minuta izlazi 'čovjek u bijelom' i nosi dvije čaše od pola litre. Sklanjam sa stola torbu kako bi učinio mjesta da čaše stavi na stol, a on će:
„Ne, nije to za vas.“
Znao sam koliko je sati!
I zaista, odmah iza njega izlazi drugo 'lice u bijelom' i nosi moje papire.
„Nažalost“, kaže on, „ne možemo vam, obzirom na kreatinin i ureu, dati kontrast. Vaši bubrezi nisu u redu. Moglo bi se desiti da bi vas morali, nakon što ga popijete, odmah poslati na dijalizu.“
Znao sam ja to i bez njega.
Potom je dodao kako trebam otići kod obiteljskog liječnika po uputnicu za nefrologa da on propiše proceduru kako bi mi mogli dati kontrast.
Pokupio sam svoju papirologiju i uputio se obiteljskom liječniku (srećom radio je u jutro) razmišljajući;
kako to da sam ja, dipl. ing.el., znao da sa takvim markerima ne mogu na CT, a to nisu znali ni obiteljski liječnik ni onkolog koji su vidjeli krvne nalaze a ipak me bez upozorenja poslali na CT.
Dobio sam uputnicu a da me obiteljski liječnik nije ni upitao zašto mi treba i otišao se prijaviti za pregled.
Na šalteru sam objasnio o čemu se radi i da mi treba pregled što prije.
„A kod kojeg doktora“, pita sestra iza stakla.
Htio sam joj reći kako imam doktoricu za koju bi rado da me pregleda i uputi što da radim, no nažalost ona ne samo da ne živi u Čakovcu, nego ni u Hrvatskoj. Naglas sam, pak, rekao:
„Ma nema veze koji, ovo mi je prvi susret s liječnikom za bubrege pa mi je sasvim svejedno.“
Dobio sam rok krajem petog mjeseca. A dok ne skupim sve 'papire' ne mogu poslati molbu komisiji za skupe lijekove da mi produži terapiju, trenutačno efikasnim, lijekom u borbi protiv rakića.
Odlazeći kući pomislih: eto upravo otvaram 5. front u borbi protiv raznih 'neprijatelja' mog tijela.
Hitler je vodio rat na dva fronta pa ga izgubio, kakve su onda meni šanse da ga dobijem vodeći bitke na pet frontova?
Mizerabilne!
Post je objavljen 15.05.2019. u 15:12 sati.