Ponekad sanjam da hodam
po tom jesenjem lišću vremena polako.
Hodam zamišljen i razmišljam
i tako snen tiho dišem,
dok ti riječi ove dušom svojom pišem..
U srcu tinja prava vatra ,
i svaki je korak,svaka kretnja ,
put ka tebi .
U pogledu tvojem čuvam svjetlost naših dana...
Miris tvog tijela obuzima me
i taj dodir nježni,
taj uzdah tvoj na usnama mojim. ...
I tako svake noči ja u šetnju novu krećem
korakom lakim sa tobom hodam
po lišću vremena polako
kao da putujem prugom sudbine ka dalekoj tebi ....
Spoznajem ,o kako lijepa li je
mirnoće puna duša tvoja ,
i znaj snažno te volim od prvog časa ...
Ta predivna tišina vrije na ognju naših želja
za sve što bilo je i što nije
i znaj ja grlim i čuvam te
u svojoj duši
zauvijek !
Post je objavljen 14.05.2019. u 22:08 sati.