Marketing
Pet Sematary (2019)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Doktor, njegova žena i dvoje male djece sele se iz Bostona u ruralni dio Mainea, gdje se neobične stvari ubrzo počnu događati nakon što otkriju da se na njihovom posjedu dublje u šumi nalazi staro groblje životinja...
Evo nam nakon 30 godina remake/reboot/whatever Kingovog Pet Semataryja, odnosno filma zasnovanog na istoimenoj priči o groblju životinja, povratku najmilijih i istovremenom prokletstvu. Obitelj od četvoro useljava se u kuću u kojoj naizgled problemi ne mogu postojati, upoznavaju starog susjeda, a okolina im otkriva jedno misteriozno groblje koje samo po sebi odaje jezivu pozadinu i izgled. Nakon što im mačka pogine, nevolje kreću kada ju pokušaju oživjeti, jer prema legendi ispričanoj od strane susjeda, ako pokopate životinju (ili neko drugo biće) na posebnom mjestu groblja, ta životinja će vam se vratiti, iako nikada neće biti ista kao prije. Normalno, kako je čovjek u svojoj tuzi i tjeskobi zbog gubitka voljan svašta učiniti, logično je da će sve krenuti u krivom smjeru i da neće sve stati samo na životinjama. Film su napravila dva redatelja - Kevin Kolsch i Dennis Widmyer (obojica zaslužni za Starry Eyes, segment u omnibusu Holidays), a ono što valja primijetiti je da je film svojom tematikom i atmosferom bitno mračniji i turobniji od originalne ekranizacije. Isto tako, trudili su se modernizirati radnju pa su je, sukladno modernim industrijskim uvjetima, u potpunosti izdramatizirali i stvorili su neku depresivnu atmosferu s dugim scenama tuge, pokajanja i tegobe, što i nije tako prezentirano bilo u filmu iz 1989., makar moram priznati da nisam pročitao knjigu pa ne mogu tvrditi koja je radnja autentičnije prenijela događaje iz nje. Što mislim o filmu u globalu? Mogu reći da sam imao puno niža očekivanja i da sam relativno, ali samo relativno, zadovoljan viđenim.
Dobra atmosfera ključan je trenutak cijelog filma te se neprestano provlači kroz njegovu dinamiku, vizualno je film vrlo dojmljiv te je popraćen dobrim pozadinskim zvukovima, a scene i dijelovi priče kojima možemo svjedočiti nisu samo nužno povezane sa životinjama, čak štoviše, za razliku od originala, ovdje je napravljen veći odmak od fokusa na životinje i tu se, barem kod mene, stvorio problem kod inicijalne ideje filma. No, da vam ne spoilam odviše, iako oba filma imaju istu premisu, oslanjanja na pojedine scene i njihovu dužinu različito su percipirani i realizirani. Ono što je klasično kod modernih rebootova remakeova i horora općenito jest to da se puno više od starijih filmova oslanjaju na jump scareove i neke klasične scare scene, koje su ovdje u nekim trenutcima bile prezentirane u previše navrata, jednostavno mi za Kingovu ekranizaciju nije potrebno toliko treskavica, dobro znamo koje su osnovne snage Kingovih djela i da se taj psihološki element kod njegovih likova uvijek mora staviti na prvo mjesto. Ono što moram pohvaliti svakako je odlična gluma svakog pojedinačno, od Jasona Clarkea kao doktora Louisa, do malene Jeté Laurence, koja je fantastično iznijela "obje" svoje uloge. Također, film sadrži nekoliko dojmljivih scena na koje nismo baš navikli da ih vidimo, no s druge strane, neke nelogičnosti koje možemo vidjeti ne možemo čak ni okrivljavati jer su sve sazdane u originalnoj priči, primjerice, vidite da je groblje užasno sablasno, čujete svakojake zvukove i da netko nešto govori, priviđaju vam se mrtvi, no vi svejedno ovdje odlučite zakopati mačku, nadajući se ne znam čemu. Kraj je također pomalo razvodnio cijelu premisu, no ne mogu se požaliti na krajnji efekt i dojam.
Za razliku od nekih remakeova koji su nam stvorili stereotip kako će rijetko koji naredni valjati, Pet Sematary ispunio je moja niska očekivanja te mi malo podigao letvicu. Unatoč nekim nelogičnostima, lošim potezima i povećoj količini jump scena, film odiše dobrom atmosferom i vizualno je vrlo dobro napravljen. Ljubitelji Kinga, dajte mu šansu.
Post je objavljen 11.05.2019. u 12:56 sati.