Prašnjavom stazom noge me nose,
vjetrovi sudbe tijelo mi biju,
Smeđe kiše s otužnoga neba
niz stare brazde umorno liju.
Prašnjavom stazom svaki dan hodim
i dok koračam, nekamo ću stići.
Kad suza u oku zaurla, zastenje,
ja stisnem zube i ne dam joj sići.
Prašnjavom stazom u sutonu snage,
pognuta pod teretom olovnog kaputa,
slijedim pticu što cvrkuće vječno
i plete ljubav iznad mračnog puta.
Prašnjava staza u sumraku čežnje,
duboke bore pupoljke kriju,
i šušti, šušti cvijeće u mom srcu
dok vrele kapi nemire sniju.