U večernjim satima u srijedu 08. 05. 2019. priopćeno je iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske sljedeće:
„U povodu Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je Macelj, Bleiburg i Hudu jamu, položila cvijeće te zapalila svijeće za 'nevine žrtve koje su ubili pripadnici Jugoslavenske armije nakon završetka Drugoga svjetskog rata'.
Masovnim ubojstvom ratnih zarobljenika i civila, među kojima je bilo ranjenika i djece, prekršene su sve civilizacijske norme i odredbe humanitarnog prava, prije svega Ženevska konvencija o ratnim zarobljenicima iz 1929. Bio je to razmjerno najveći poratni masovni zločin u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, za koji nema opravdanja, kao ni za bilo koji drugi zločin učinjen nad bilo kime i od bilo koga.
Ta i druga mjesta trajno čuvaju spomen na Križni put i opomena današnjem i budućim naraštajima koliko je važno bdjeti nad neponovljivom vrijednošću svakog ljudskog života, promicati duh hrvatskoga zajedništva i jačati demokraciju, kao jamstva slobode i mira.“
Sva sredstva javnog priopćavanja su uglavnom samo prenijela to priopćenje Ureda predsjednice RH, čuvajući se bilo kakvih komentara.
Neće komentirati oni, koji bi to, ne samo trebali, nego i morali, a kako netko mora, učinit ću to ja, prvenstveno radi netočnosti, pa i laži, sadržanih u priopćenju.
Prvo, ako bismo i sve stradalnike iz redova odmetnutih jugoslavenskih kvislinga po okončanju 2. Svjetskog rata, tamo, iako su bili najbrojniji, nisu bili samo bivši pripadnici OS tzv. NDH, prihvatili kao žrtve, pa čak i kao nevine, kakve veze bi one mogle imati s borbom za slobodu i neovisnost Hrvatske?
Drugo, kako brojni počinitelji najmonstruoznijih zločina, pa baš iako pogubljeni bez suđenja i osude, mogu biti prozvani nevinim žrtvama.
Treće, oni koji se spominju kao žrtve Bleiburga i „Križnih puteva“ bili su razoružani odmetnici, bivši pripadnici kvislinških vojski s područja Jugoslavije, dakle nikakvi ratni zarobljenici.
A da se dobro znalo da su se jugoslavenski kvislinzi odbijanjem predaje oružja i nastavljanjem s ratnim djelovanjima sami preveli u status odmetnika, na koje se i nakon konačne predaje zaštitne odredbe, koje se odnose na ratne zarobljenike, ne primjenjuju niti se oni po predaji smiju pozivati na njih.
Oni sami su dobro znali da odbijanjem predaje i nastavkom ratovanja postaju odmetnici.
Prema svjedočenju ustaškog pukovnika Danijela Crljena (kasnijeg sudionika sastanka s predstavnikom JA Milanom Bastom u štabu generala Scotta) domobranski general Tomašević je 09. 05. 1945. ujutro, pri odlučivanju da se pred partizanskim snagama ne položi oružje, svojtu upozorio: "Znate li da je Njemačka kapitulirala i da je rat prestao, te da možemo biti proglašeni franktirerima (borcima izvan zakona)".
Bez odziva!
Pa, samovoljno se prevedeš u status odmetnika, a potom, kad te se konačno prisili da položiš oružje, pozivaš se na Ženevske konvencije, koje dotad nisi poštovao i želiš da te se tretira kao ratnog zarobljenika, na što upravo temeljem tih Konvencija jednostavno nemaš pravo.
Četvrto, ima sasvim dovoljno izjava svjedoka, s jedne i s druge strane, da su poslije predaje odmetnika civili odvojeni od uniformiranih i nakon provjere identiteta poslani svojim kućama.
Proučavajući ta događanja, izvan kategorije ustaškog mita, razgovarajući s puno sudionika s jedne i druge strane, puno puta sam se pitao što bi se dogodilo i kako bi se stvari odvijale da su jugoslavenski kvislinzi položili oružje 09. 05. 1945. u Sloveniji, već tamo na području Celja. Naravno, odgovora na to pitanje nema niti će ga ikad biti, a špekulacije nemaju nikakvog smisla, iako su me brojni sugovornici uvjeravali da bi razjarenost i bijes boraca JA bili znatno manji.
Sve što sam napisao je dobro poznato, te kao takvo najvjerojatnije i dobro poznato predsjednici RH, budućoj doktorici znanosti iz područja društvenih znanosti.
Zašto predsjednica RH sama i krišom obilazi „stratišta“ i ponaša se kako se ponaša, a ponaša se kao svojevrsna promotorica ustaštva, te zašto je pokroviteljica ustaškog okupljanja, a ne komemoracije kod jame Jazovka, teško je razumjeti.
Da „žrtve Bleiburga i „Križnih puteva““ baš nikakve veze nemaju s borbom za slobodu i neovisnost ni Hrvatske ni bilo koga drugoga, smo apsolvirali, pa zašto onda predsjednica RH upravo na Dan oslobođenja Zagreba samotno lunja poratnim „stratištima“ 2. Svjetskog rata, a na svečano obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba i Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope u organizaciji SABAH u „Lisinski“ 09. 05. 2019. šalje „čuvenu“ antifašistkinju Mirjanu Hrga, koja je tamo „pobrala“ zvižduke i negodovanja očito namijenjene predsjednici.
Istinabog ništa bolje nije prošla ni Olivera Majić, izaslanica još jednog čuvenog antifašiste Milana Bandića, tražen je povratak imena Trga Maršala Tita.
Tko ima antifašiste kakvi su Kolinda Grabar Kitarović i Milan Bandić, fašisti mu zaista nisu potrebni.
A onda preko noći kopernikanski obrat, Mr. Hyde se transformira u dr. Jekylla, odnosno proustaška promotorica, Kolinda Grabar Kitarović, postaje tobože gorljiva antifašistkinja i povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope upućuje nam sljedeću poruku:
„Obilježavajući Dan pobjede, 9. svibnja, sjećamo se hrvatskih antifašista, koji su dali iznimno velik doprinos konačnoj pobjedi nad fašizmom i nacizmom.
Federalna Država Hrvatska, utemeljena odlukom ZAVNOH-a, postala je temeljem borbe za hrvatsku državnu samostalnost, čijoj su uspostavi, uz prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, doprinos dali i brojni antifašisti.“
Naravno, ona ni ovom prilikom ne može pobjeći od netočnosti, pa i neistina; ZAVNOH-ovom uspostavom Federalne države Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, nositelja izvornog suvereniteta, konzumirano je njegovo pravo na samoopredjeljenje.
Dakle ta država je bila suverena i nije bila uspostavljena da bi kasnije bila temelj bilo kome i za bilo što. Ona se samo privremeno odrekla dijela svojeg suvereniteta i prenijela ga na saveznu državu, koju je oformila zajedno sa drugim nacionalnim državama, dajući tako saveznoj državi pravo na međunarodni subjektivitet i pravo da je zastupa pred svijetom.
Izvorni suverenitet jugoslavenske federacije nije postojao, on je pripadao republikama, jednako kao što se i državljaninom SFRJ postajalo temeljem republičkog državljanstva.
Mi u SRH dobivali smo dokument koji se zvao „Izvod iz knjige državljana SRH“.
Dalje, Franjo Tuđman i bulumenta besprizornih okupljena oko njega nisu doslovno ništa uspostavljali, oni su samo proveli nasilnu secesiju popraćenu fašističkom kontrarevolucijom.
Post je objavljen 01.05.2019. u 17:54 sati.