Imam u ormaru jedan dio u kojem su štikle i cipele, torbice... koje godinama čuvam jer su malo nošene i ako bude neka prilika one čekaju. Svako toliko nečeg se riješim jer mi nepotrebno zauzima prostor. Moj se ormar slaže svaki tjedan: majice za posao, majice za slobodno vrijeme...
I baš se mislim kako nemam neku garderobu već tih par stvari koje su kao ono što bi po nekom nepisanom pravilu trebala imati svaka žena, osoba...
Stvari za svečanost, tugu, bolnicu... Zar je bitno kako ti stoji i koliko si dala za hlače ako ideš u bolnicu na operaciju? Zar će se išta bitno promijeniti jer su hlače iz butika ili firmate? Možda će samo osjećaj skupih krpica umanjiti strah? Možda je to anestezija. Možda je to utjeha zbog neke obiteljske drame, možda je to potreba kreiranja svoje slike ljubilice. Dodana vrijednost na vlastitu podcjenjenost. Ili samo trošenje radi trenda.
Post je objavljen 07.05.2019. u 22:06 sati.