Ljudi su manijaci za kupovanje i sakupljanje stvari. Zašto dovlačiti, nakupljati, gomilati toliko toga? Ljudi su kao djeca, gori od djece, jer ono što je kod djece zaigranost i istraživanje, kod odraslih je ludost i patologija. Zašto se traži sreća u stvarima? Zašto se traži na krivi način, na krivom mjestu? Princip je ovaj: postoji praznina, ona je ogromna i stvara nezadovoljstvo. Praznina je unutra, ali i punina je unutra. Tamo gdje je problem, tamo je i rješenje. Osnovna praznina je duhovna i ona se ne može nadomjestiti stvarima, već samo smislom. Smisao je također duhovan, kreće iznutra i širi se prema van. Tek kada je unutra sve u redu, kada vlada spokoj, kada postoji unutrašnji mir, tek tada stvari imaju pravu ljepotu i, paradoksalno, tada čovjek shvati da mu treba jako malo stvari. Ali, ako je netko esteta, ako voli stvari, u redu, one će za njega imati značenje tek kad je obavio unutrašnji posao. I tada neće biti ovisan o stvarima, jer zna da su stvari samo stvari i da je sve prolazno. Nema se smisla klanjati predmetima, to su samo predmeti.
Post je objavljen 07.05.2019. u 09:11 sati.