Knjiga o totalno čudnoj obitelji, nešto poput Adams Family na španjolski način. Tri generacije pod jednom krovom, svaki osobenjak na svoj način...... vrlo zanimljiva, šaljiva i otkačena knjiga.
Početak:
"Ne može se reći da poznaješ jednu obitelj samo zato što poznaješ njezine članove. Njihov zajednički život ono je što svakome od njih daje smisao. Bilo koji pojedinac na svijetu samo je jedan među mnogima; unutar obitelji on je sin, otac, brat, unuk. Ja sam upoznao obitelj Belitre zahvaljujući Nachu. Nacho je bio treći sin po redu. Upoznali smo se prije dosta godina, kada smo zajedno pohađali pripremni tečaj za studij na institutu koji više nije bio isključivo za djevojke. Odmah smo se zbližili. Bili smo jedini dečki u razredu s trideset i tri cure. Obojica smo išli u srednju školu u kojoj su profesori bili svećenici i kada bismo ušli u razred, prepustili bismo se dotad nepoznatoj mješavini mirisa žena. Te je godine Nacho mnogima od njih slomio srce. Ja sam im bio rame za plakanje. Ali ovo nije priča o meni. Ni o Nachu. Ovo je priča o njegovoj obitelji. O svima njima."
Završetak:
„Obitelj Belitre kako se smije, to je najljepša uspomena koju na nju čuvam.“
Citatići:
„Nacho ga je tiho promatrao. Prvi put u životu gledao je svog oca kao muškarca, a ne samo kao oca. Siv, žalostan, nikada nije uspostavio autoritet u obitelji. A možda nikada nije ni pokušao, pomislio je. U jednoj obitelji roditelji su samo dva kućanska aparata vrhunske tehnologije koja tumaraju po kući i nisu puno značajnija od ostalog namještaja.“
„Muškarci su jednostavni poput mehanizma dudice. Bila je jedna pjesma u moje vrijeme, napisao ju je onaj genij Irving Berlin, koja ih veoma dobro opisuje: „Kada dobiješ ono što želiš, onda to više ne želiš.“
„Ima pedeset godina. Prerano da umre i prekasno da započne novi život.“
„dom je jedino mjesto otvoreno cijelu noć“
Post je objavljen 06.05.2019. u 13:19 sati.