Dođoh malo ovdje, u ovaj sivi prohladni dan vrativši se sa kratkog, ali divnog putovanja i poželih malo proćaskati, onako usput, o sitnim i bitnim, zločestim i čednim stvarima kad ono sve uredno pometeno, anđeli se uredno vrzmaju po portalu pazeći, da koji trag pepela iz vruće paklene dubine ne dotakne blaženo tlo ovog plavog svemira.
Ma daj, sva ekipa se preselila u tople krajeve tamo negdje gdje coprnice hihoću i pijuckaju kavicu u društvu sa crnim ljepotanima koji na roštilju okreću zalutale duše koje nikako nisu mogle odlučiti gdje im je bolje.
Ah, miris grijeha i topli osmijeh iskrenost!
Ekipa za očevid je negdje gore, ovdje je samo ekipa za smješnovid, ovdje se raspravlja o suštini, ovdje se grije kada sve okolo postane zamorno bijelo i hladno, kada sladunjavost pobijedi okretnost i poletnost, ovdje se kritizira i polemizira, ovdje Bog i Vrag kartaju poker na skidanje do kraja, ovdje se zaustavljaju putnici vremena koji ni na jednoj stanici nisu htjeli izaći, jer je svaka stanica ponavljajuće ista kao da ih jedan te isti kreator stvara, ovo je jedina postaja gdje iluzija ne može zaći, rastopila bi se od vreline istinske postojanosti.
I tako, dođoh, vidjeh i kulturno ostadoh malo, dok me moja ekipa ne pozove, da se ugrijem, malo su mi ozeble ruke i lice u traženju istinske iskre.
Anđelci moji, kad skinete perje čekam vas tamo negdje na toplom jugu gdje prijatelji još naručuju pjesme koje lome srce na pola i gdje se zidovi cakle od razbijenih čaša.