Sjećate se rečenice "it's full of stars" Bowmana iz filma "Odiseja 2001"
kad vidi zvijezde pri prolasku kroz "vrata" iza monolita koji kruži oko
Jupitera? Nebo je stvarno puno zvijezda, i kad gledamo dublje, vidimo ih
sve više i više.
U to su se prošli mjesec (ponovno) uvjerili i znanstvenici koji rade na
mjerenjima pomoću gravitacijskih detektora koji su pred dvije godine, tokom
prvih mjerenja, izmjerili gravitacijske valove koji su emitirani
pri spajanju dvije crne rupe. Kasnije, u drugoj seriji mjerenja poboljšanim
detektorima, su izmjerili još desetak takvih događaja, od kojih je jedan
vjerojatno bio i prvo spajanje dvije neutronske zvijezde. Ta mjerenja su
označila i početak multi-messenger ere u astronomiji, kad jedno mjerenje
biva okidačem za druga mjerenja, u svjetskoj mreži instrumenata. Ideja je
da rezultati iz gravitacijskih detektora bivaju isprva na brzaka
obrađeni i eventualni signal (točnost kojeg je svega nešto iznad 10%, jer za
je za veću preciznost potrebno mnogo dulje obrađivanje primljenih podataka)
se šalje u mrežu ostalih teleskopa, radio, optičkih, gamma, rentgenskih i
sve što god imamo, da se snimi sve što se događa tokom događaja koji je
prouzročio, negdje daleko, valove u prostor-vremenu, koje mi mjerimo kao
gravitacijske valove. Iz takvih višestrukih mjerenja možemo naučiti mnogo o
takvim objektima.
Problem je činjenica da gravitacijski detektori nisu baš
precizni u lociranju objekata-za registrirani objekt je manje-više
moguće reći "tu negdje" na nebu, a na ostalim teleskopima je da
onda pronađu to "nešto" što je odaslao događaj koji je prouzročio
gravitacijske valove. Obično je stvar u vrlo slabom i kratkotrajnom
signalu. To zahtijeva brzu i efikasnu mrežu i
komunikacije među opservatorijama na cijelom svijetu i u svemiru.
Jedan od primjera brzine i preciznosti uređaja u toj mreži je optički
teleskop, ZTF, Zwicky Transient Facility, smješten na opservatoriji
Palomar u Kaliforniji. Na 48-inčnom Schmidtovom teleskopu je postavljena
brza kamera sa 47 kutnih stupnjeva širokim poljem
viđenja. Njome je moguće u jednom satu snimiti 3750 kvadratnih stupnjeva
neba do 20.5 magnitude. Uglavnom će služiti pronalaženju supernovih-očekuje
se da će svake noći biti pronađena bar jedna, ako ne i nekoliko. Osim toga,
biti će korišten za mjerenja promjenljivih zvijezda u raznih egzotičnih
objekata na nebu, da pokušamo razumjeti njihovu prirodu.
U travnju je, nakon daljih poboljšanja uređaja, počela i treća serija
mjerenja gravitacijskih valova. Još više uređaja kao ZTF je uključeno u
mrežu, i kad su počeli stizati podaci o eventualnom primitku gravitacijskih
valova, mogli smo provjeriti koliko je ta mreža uigrana.
Novost je i da se sada početna obrada vrši javno, tj. rezultate, koje manje-više automatski
izbaci pipeline kao "superevent", se može pratiti online na stranici
ligo
Klik na dani događaj s liste pokaže gdje, a na dnu stranice je tablica sa
vjerojatnostima da je događaj spajanje dvije crne rupe, neutronskih zvijezda ili nešto trećeg.
Ha, dok sam ovo pisao, pojavila se nova opservacija, sa 96% vjerojatnosti da
je riječ o dvije crne rupe! Era gravitacijske astronomije je stvarno došla!
Tokom prošlih tjedana, kad je tokom jednog mjerenja došlo i do drugog
događaja, linije su se pošteno "pregrijale" i nije bilo lagano
iskoristiti mrežu. Ljudi koji rade na tome su imali poprilično napete
noći i dane. Naravno, cilj je automatizirati što veći dio tog procesa,
ali za sada će takva mjerenja mnoge koštati poprilično neprospavanih noći!
Za sada, djeluje da je izmjereno 4 spajanja crnih rupa i, po prvi puta,
spajanje crne rupe i neutronske zvijezde! A evo i ove dvojne crne rupe od
pred pola sata! Doduše, za sada je riječ samo o mogućnostima, jer će
dodatni računi trajati tjedne i mjesece, ali dosadašnje iskustvo je
pokazalo da su se očekivanja uglavnom pokazala točnim.
Era gracitacijske i multi-messenger (multi-signalne?) astronomije je počela punom parom!
Post je objavljen 03.05.2019. u 22:09 sati.