Kad god vam je pažnja potpuna u ovom trenutku, to je dobro. I to je onaj najrjeđi slučaj. Vrlo je lako zaboraviti biti prisutan. Vrlo je lako odlutati, odlelujati. Da stvar bude gora, ljudi vole odlutati, ne vole biti prisutni, vole biti odsutni. Izgleda da je jedan od glavnih zadataka - pobjeći od sebe. To je dosta čudno, ali tako je. U tu svrhu se: pali radio, čitaju besmislice po novinama, portalima (blogovima), pali tv. Mogućnosti bijegova su enormne, svatko može odabrati po svojoj sklonosti, bijeg je na dohvat ruke, prsta, samo klik ili dva udaljen. Jedan klik i više niste tu, zaboravili ste sebe, sada ste negdje drugdje. Uzeli ste svoju drogu, negdje drugdje ste. A kada ste negdje drugdje, a ne tu, niste živi, samo tijelo je tu, vi ne. Zato su potrebne jedne velike, dobre, imaginacijske škare, s kojima sve te gluposti treba odrezati. I onda vidjeti, suočiti se s onim što je, a to je u početku vrlo bolno, zato ljudi izbjegavaju. Nema smisla izbjegavati, nema smisla bježati, živjeti na drogama svih vrsta. Sa svakom boli se treba potpuno suočiti, pogledati je u oči i onda se događa neobična stvar, bol se počinje preobražavati.
"I'd rather live one day as a lion
Than live a hundred years as a sheep"
Post je objavljen 03.05.2019. u 09:39 sati.