" Majstor Mate " je crtić koji Fran voli gledati, a i pjevati uvodni đingl, jer ima fora ritam.
U ponedjeljak, kad smo se vraćali iz vrtića, poštar nam je ostavil papirček na kojem piše kak je Franu došel paket.
Odmah je rekao: - mama!, to mi je teta Tea poslala iz Japana. Sigurno sam dobio ptice, jer ja jako volim ptice! -
I tako je i bilo. Zaista je dobio ptice u raznim oblicima i različitih vrsta:
Pernicu za školu s kanarincem, jednu veću papirnatu vrećicu s pingvinom, jednu manju s papagajem i tri piceka.
Kako su piceki sićušni i lako bi se pogubili, a kutiju mi je bilo žao baciti, rekla sam mu neka si od nje napravi kućicu za njih. Dala sam mu škarice, lijepilo, plastične čepove i kartonske kutijice raznih veličina i oblika. Pokazala sam mu kako se skalpelom izrežu prozori i vrata. I dalje se zabavljao sam. Toliko se udubio u taj posao, da ga nisam čula " mamakati " dobrih dva sata, iako mi se srce steglo od tuge kada mi je neku večer rekao, jer sam morala otići po maramice za nos: " mama, mene je jako strah biti sam i zato ću te pratiti. " U prvi mah niti ga nisam razumjela dobro kaj mi je htio reć, a onda sam shvatila da mi govori kako će ići zamnom ko pesek. Jučer nije htio ugasiti svjetlo u svojoj sobi prije spavanja, i morala sam uložiti jako puno vremena da mu objasnim kako neću nigdje otići, te da sam tu za njega uvijek. No, i sama znam, jednako kao i on, da je život nepredvidljiva igranka u kojoj vrijedi samo jedno jedino pravilo:
- nikad ne znaš kaj te čeka slijedeće sekunde života, i jedino što je neizbježno sigurno jest smrt. -
Svjesni toga, nas dva provodimo što više vremena zajedno uživajuću u svakom darovanom trenutku: pjevamo, plešemo, igramo se, kuhamo, šetamo, smijemo se.
Smijeh je lijek koji svima preporučam.
Sreća moja što mi on svaki dan preko nekoliko puta nacrta osmijeh na lice, što svojim pitanjima, što odgovorima, a ponajviše duhovitim dosjetkama.
Sretna sam i zahvalna nebesima što je tako skroman i kreativan, ne treba mu puno, te je iz ničega sposoban napraviti svašta.