Marketing
Miris mjeseca ruža...
Poklonio si mi
osamnaest crvenih ruža,
sve zvjezde s neba
i budućnost u celofanu.......
Zagrljajem si želio
ubrzati okretaje zemlje,
oživjeti vjetar s planine
pojačati sjaj sunca........
A nisi osjetio da nam kradeš mladost,
bezbrižnost,
sne.
Želio si sreću,
a prostor u kojem smo snivali
je bivao sve manji.
Želio si ljubav,
a ja sam se borila protiv navika.
Bilo je to davno,
u vremenu poezije i ruža,
tek danas bih znala
navike pretvoriti u ljubav.
Pokloni mi još jednom
osamnaest crvenih ruža.
osamnaest crvenih ruža,
sve zvjezde s neba
i budućnost u celofanu.......
Zagrljajem si želio
ubrzati okretaje zemlje,
oživjeti vjetar s planine
pojačati sjaj sunca........
A nisi osjetio da nam kradeš mladost,
bezbrižnost,
sne.
Želio si sreću,
a prostor u kojem smo snivali
je bivao sve manji.
Želio si ljubav,
a ja sam se borila protiv navika.
Bilo je to davno,
u vremenu poezije i ruža,
tek danas bih znala
navike pretvoriti u ljubav.
Pokloni mi još jednom
osamnaest crvenih ruža.
Molila sam pomilovanje za prognanika kojeg pred porotom časti osudih na samovanje u pustinji osjećanja, u isušenom koritu rijeke strasti, u opustošenoj zemlji tužnih vitezova koji izgladnjeli od žudnji tragaju za zagrljajem nježnosti.
U izgnanstvu iz sebe same osjetih osvetu neba, ledenu kišu u srcu odmetnika sreće. Promrzla uz vatru ognjišta oćutih neumoljivu ruku sudbine. Hvatala je grlo i gušila jecaje boli. Uronjena u noć samoće naiđoh na napušteni konak i ruševine hrama ljubavi. Zaustavih se pred žrtvenikom, začuh tonove mrtvačkog marša. U buketu umirućih ruža ognjilo neba, putokaz ka kripti osjećanja. Omamljena krenuh za žižom nade. U suzi na licu vremena zasjaše dva lumina. Tišina zajeca opijelom i pruži svoje dlanove na kojima je iskrio krijes života.
Izađi iz kruga prohujalog vremena, prošapta znani neznanac.
Uđi u krug ljubavi, pozva me sudbina.
Na svilenoj zavjesi jutrenja prepoznah konture svete istine. Praiskon nježnog dodira uspava mučenicu i probudi ratnicu.
Tvoji dlanovi prosijaše ostatke razmrvljenog bola i darovaše mi otajsvo okrepljenja. Pružio si ruku i izveo iz kripte u kojoj željeh pokopati ljubav.
Svitalo je na vratima vremena, u tvojim očima osmijeh, u rukama buket majskih ruža.
Tražio sam te u pustinji žudnji, šapnuo si.
Tražila sam te u svijetu tužnih vitezova, odgovorih.
Bio sam na gozbi bogova, govorio si glasom pravremena.
Vidjela sam te u odori zatočenika istine, nasmiješih se i skinuh masku žalovanja. Osjetih ekvinocij u dvojnosti duše, ravnodnevicu između sna i zbilje, između mene i mene.
Zarobio si me omčom majskih ruža i poveo putanjom ka zenitu novog sna.
Moje je srce tamo gdje si ti šapnuh osjećajući opojni miris mjeseca ruža…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 01.05.2019. u 06:06 sati.