Marketing
Moje drago serce...
Dan uoči svoga smaknuća, 29. travnja 1671. godine, tada pedesetogodišnji Petar Zrinski napisao je u tamnici pismo svojoj supruzi Katarini, opraštajući se od nje na jedini mogući način - sa nekoliko rečenica.
Pismo započinje riječima "Moje drago serce" i vrlo je potresno. Piše ga čovjek koji zna da će mu već sutradan krvnik odrubiti glavu, dakle svjestan je da proživljava zadnje sate svoga života. Govori kako je pripravan umrijeti i da se ne boji. Je li uistinu bio toliko hrabar, ili je samo želio utješiti onu koju je volio - nikada nećemo saznati. ( Činjenica je da su "ukazali milost" Zrinskom i Frankopanu ne odsjekavši im desnu ruku prije odsijecanja glave, ali je prema nekim pisanim izvorima krvnik bio pijan i nije iz prve uspio dovršiti posao. Trebala je Zrinskom sva pripravnost i hrabrost o kojoj je pisao, pa i više od toga. )
Piše joj da ne bude tužna kada primi njegovo pismo; moli je da mu oprosti ako ju je nečim povrijedio ili joj učinio nažao. Govori joj da se nada kako će se sastati u vječnosti.
Svaki put kada pročitam njegovo pismo, stegne me u grlu. Kako strašna mora biti spoznaja da ćeš sa svanućem novog dana otići u vječnost, na tako okrutan način, ne imajući priliku oprostiti se sa svojim najmilijima? Kakva hrabrost mora biti da dočekaš svanuće i staneš pred svoga krvnika, onog istog koji će ti kroz nekoliko trenutaka odrubiti glavu? Kome je uputio svoju posljednju misao, iščekujući spas smrti iza krvnikove drhtave ruke?
Kako li je tek bilo Katarini Zrinskoj kada je saznala, i kada je u rukama držala posljednje riječi čovjeka kojeg je voljela? Dovoljno je reći samo ovo - umrla je umno poremećena dvije godine iza Petrovog smaknuća. Njena je sudbina bila možda još strašnija od njegove; Petar je ispustio dušu vrlo brzo, Katarina je umirala dvije i pol godine sve dok joj se um nije potpuno zamračio.
Ljubav ima puno lica. Petar Zrinski volio je svoju domovinu, svoju suprugu i svoju djecu. Za vječnost je ostala njegova hrabrost u svim bitkama u kojima se borio prije strašne smrti koja ga je sustigla.
Evo i teksta Petrovog pisma:
Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti ar je to tak moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Groff Zrini Petar
Post je objavljen 30.04.2019. u 17:32 sati.