- Evo ga, on dolazi! - reče Pepe Fajgl i pokaže prstom prema vrhu brežuljka.
Okolina je bila tipična za teritorij Pogrebnika: ravnica obrasla niskom travom, te s ponekom uzvisinom. Pepe Fajgl i ja smo ostavili truplo Henrija de Functa u podnožju brdašca i promatrali Pogrebnika kako se jednoličnom brzinom približava mrtvom tijelu, njegove lijepe oči bile su fiksirane na pokojnika.
- Prekrasan je - rekao sam Pepeu - sigurno je duži od 20 metara. -
Pogrebnici su bića koja svi stanovnici Svijeta Fantazije poštuju i vole, otkako su se pojavili, dragocjena zemlja se više ne zagađuje grobnim rakama i grobljima, broj spaljivanja leševa te potom strašan smrad je gotovo došao na nulu, zagađivanje jezera i mora bacanjem umrlih u vode je prestalo. Nakon što gospođa Smrt uzme život i duša ode u kotač finalne presude, ostaje samo materijalan, mrtav, malo vrijedan dio nekad živog bića, meso koje postaje problem za obitelj i zajednicu.
Pogrebnik dođe do mrtvog tijela pokojnog Henrija, svojim ogromnim ustima tiho usisa leš, okrene se, te dostojanstveno ode iza uzvisine, problem je bio zauvijek riješen.