Iz Ciste Velike smo se drugi dan uputili u Drvenik odakle vozi prilično jeftiniji trajekt do Sućuraja na Hvaru od onog Split- Stari Grad. Krenuli smo čim se Matija vratio iz BiH kamo je išao izvaditi osobnu iskaznicu, svi koji mogu to i rade, eto nešto se i naučilo od lopova prebjega. Zakasnili smo na raniji trajekt, koji, primjetili smo, nije ni prometovao zbog nešto jačeg vjetra, odluku kapetana da ne vozi nitko ne može promijeniti, a ovaj je, čuli smo, prilični trtaroš. Stali smo u red, čuli da trajekt može primiti oko 32 vozila, mi smo bili dvadeset i neki i prošli smo.
Iako nam je s obzirom na cilj našeg putešestvija, moja ostavština u Velikom Grablju bilo praktično svejedno gdje ćemo noćiti, rezervirali smo, nakon što smo se informirali, znatno ranije smještaj u Starom Gradu. Sve što smo čuli i pročitali bilo je točno, obišli smo cijeli otoki uvjerili se, Stari Grad je daleko najprivlačnije mjesto na njemu, ako izuzmemo naravno Velo Grablje, al tamo smještaja nema. Pri dolaženju u sobe slijedila je klasična hrvatska priča, no to je već dio folklora, a mi smo već iskusni, naime gazdarica se dosjetila da bi mogla naplatiti dodatnih 10 eura za psa, no Matija je imao svu njihovu korespodenciju, pa je odustala.
Sve nam je bilo na dohvat ruke, radila su i dva veća marketa, a mjesto je za razliku od Hvara koji se guši u betonu disalo.Smještaj je bio dobar, naravno moramo isključiti žohara pod tušem, ali to je na Jadranu u svim starijim zgradama normalno. Najvažniji je naravno bio balkon, i tu nam je gazdarica pokušala iznajmiti sobu bez, ali smo je podsjetili što je u ponudi pisalo.
Jeli smo u centru, posebno je bila dobra moja piletina uz pomfri i povrće na žaru, u restoranu čije sam ime zaboravio, al lako ga je prepoznati, jedini ima normalne cijene, u ostalima one lete k nebu. Postoji doduše i jedna menza, al smo na internetu našli hrpu negativnih ocjena i kritika.
p.s.
Stari Grad je na osam zadnjih fotografija.