Živko Čingo
VELIKA VODA
roman
izd. Hrv.filološko društvo i Disput
S makedonskoga preveo Ivica Baković
Godina izdanja: 2019
Broj stranica: 160
Dimenzije: 12,5 x 20 cm
Uvez: tvrdi
100 kuna
Riječ izdavača
Roman Velika voda donosi kolažnu priču o dvanaestogodišnjem dječaku Lemu, ratnom siročetu kojega stric i strina više ne mogu uzdržavati te ga u proljeće 1946. smještaju u dom za ratnu siročad. Bivša ustanova za liječenje kriminalaca pretvara se u sklopu nove komunističke države u sasvim posebno edukativno središte s ciljem stvaranja novoga čovjeka, koje svojom organizacijom i postupcima podsjeća na zarobljenički logor.
Odabrana pripovjedna perspektiva ona je dječaka Lema koji u prvom licu pripovijeda svoja sjećanja na djetinjstvo i mladost provedene u sirotištu sve do zime 1949. godine, opisujući niz čudesnih događaja koji su obilježili njegovo i odrastanje ostale djece u visokim zidom ograđenom domu.
Povučenome Lemu kao drug u vrsti dodijeljen je neobuzdani mladić, sanjar Isak Kejten, i između njih će se uskoro uspostaviti istinsko prijateljstvo. Zatečeni u neprijateljskom i okrutnom ambijentu, dječaci kroz rupu u zidu vide (ili ipak samo zamišljaju) veliku vodu, koja postaje simbol njihove jedine nade, metafora želje za slobodom, za bijegom.
Lemu je pripovijedati želja i imperativ, u njegovu se pripovijedanju odražava i put koji je prošao od dječaka kojega su lovili po poljima ne bi li ga strpali u dom do dječaka koji počinje stvarati, postaje piscem, odnosno put učenja riječi, ovladavanja jezikom, i to počev od “prostih” izraza koje ga je naučio djed do osvještavanja što se sve može činiti jezikom, primjerice kako deklamirati Staljinovu biografiju subverzirajući je.
Napisan evokativnim, lirskim stilom ironijskog distanciranja, u kojemu je česta upotreba metafora i slika, istovremeno je to i realističan, a na trenutke i surov roman koji pripovijeda prijelaz iz doba nevinosti u svijest o čovjekovoj limitiranosti, ali i o povremenoj mogućnosti njezina prevladavanja.
Taj klasik suvremene makedonske književnosti preveden je na više svjetskih jezika, među njima francuski, engleski i talijanski, adaptiran je za kazalište, a 2004. dobio je i filmsku adaptaciju.
Živko Čingo (1935-1987), klasik makedonske književnosti druge polovice 20. stoljeća. Studirao je književnost, radio kao učitelj, urednik časopisa, kao novinar na Radio-televiziji Skopje, zatim u Centru za političke studije, bio je savjetnik u makedonskom Ministarstvu kulture te ravnatelj Makedonskog nacionalnog kazališta. Bit će i utemeljiteljem te predsjednikom Makedonskog društva pisaca. Dijelom je novog vala makedonskih pisaca koji su se pojavili na književnoj sceni nakon Drugoga svjetskog rata.
U novelistiku je uveo nove teme, kritički odnos prema stvarnosti, metaforički i simbolički izraz te specifičan odnos prema raznorodnosti jezika. U gotovo svim djelima zaokupljen je dramatičnim političkim, društvenim i gospodarskim promjenama u doba rata i poraća, o kojima piše s ironijskim odmakom. Majstor je jezične stilizacije, fabuliranja, psihološkog portretiranja likova i aktualizacije svagdašnjice. U realističke načine pisanja unosio je naturalističke, fantastične i groteskne motive.
Pisao je kratke proze, romane i dramske tekstove. Autor je osam zbirki kratkih priča, triju romana, isto toliko filmskih scenarija. Posebno se ističu njegove knjige novela Paskvelija (1962), Nova Paskvelija (1965) i Zaljubljeni duh (1976) te romani Srebrni snjegovi (Srebrenite snegovi, 1966) i Velika voda (Golemata voda, 1971). Autor je drama Obraz ( brazov), Klokanov skok (Kengurski skok), Makavejski praznici itd. Dobitnik je važnijih makedonskih književnih nagrada kao što su Racinovo priznanje, 11. oktomvri, 1. maj.
Post je objavljen 07.05.2019. u 06:08 sati.