Marketing
Postinje i Cista Velika
Nakon kave u Gospiću postaje na putu prema Dalmaciji su nam bile Postinje i Cista Velika. U Postinju mi je sve bilo jasno, bio sam splitski kum i tamo je ladanjska kuća mojih Splićana, koju smo eto prvi put posjetili. Lijepo je, a svi naresci se tamo prirodno suše uključujući i pršut. Cijela obitelj uključujući mlađe članove je igrom slučaja bila tamo, pršut je meni bio odličan, neusporediv prema onima koji se kupuju u dućanu, no bilo je i njurganja nekih tamo oko slanosti, nikad svi zadovoljni.
U Cisti Velikoj, na samom rubu naselja, u ulici kardinala Alojzija Stepinca smo prenoćili kod drugaricine bivše cimerice, od nedavno udovice. Došao sam tamo pun predrasuda, nije mi bilo kao prvo jasno kako netko tko je slušao u gradu Creedence clearwater revival, a to je bio slučaj naše domaćice može završiti na jednom takvom mjestu i ufurati se u ulogu žene, majke, kraljice, priča me uvjerila da nijedna životna priča nije jednostavna i mnoštvo ponekad i čudnih faktora utječe na naše izbore, u svakom slučaju žena je sad dobro, djeca velika i otišla, ona još radi i ima mnoštvo zanimacija.
Zanimljiva mi priča o tim vjetroelektranama u blizini, te svim obećanjima koje su mještani dobivali prije gradnje, na kraju su ostala nagađanja kao u svemu kod nas, tko je namlatio koliko love. Meni su simpatične, al da buče kad zapuše, buče. Imao sam predrasudu i prema ljudima koji tamo žive, no za vrijeme jutarnje šetnje s Jinom svi koje sam sreo bili su susretljivi i ljubazni, ipak domaćica mi je skrenula pozornost da je to samo uzorak njenog susjedstva.
Ponedjeljak je, opet sam knap s vremenom, blogove posječujem popodne ili navečer, valja nama delati.
Post je objavljen 29.04.2019. u 10:48 sati.