Marketing
MOĆ TEPANJA
Ti mi tepaš, pjesmo, i kada te pljujem
i kada te mrzim od svega najviše.
Šapućeš, a ja se pravim da ne čujem
riječi što se širom krvotoka sliše.
Ti me dražiš, pjesmo, i život siješ
na mrtva polja koja te neće.
Prokletnice, kako lukavo umiješ
jalovinu zatrpati krhkom slutnjom sreće!
Ustrajno se nudiš, ko da sunca ima
u noći koja me uze pri rođenju;
ko da išta cvjeta gdje stoluje zima
i gdje bitak rado predah otuđenju.
Ne, ja te neću! O, kako me boliš!
O, kako sam mučna kad u krvi grebe
nalet nadahnuća, kojim me privoliš
da te za tihoće izbacim iz sebe!
Svom dušom te mrzim, hirovita silo!
Odvratni porivu, uzmi srcu sjeme!
Zar ne ćutiš da se htijenje iscrpilo,
da duž bitka kruži mentalno nevrijeme.
A ti ipak rasteš. Zavodnice, strvi!
Zar prkosiš odluci i čvrstome stavu?!
Dok te grlom gušim, stih nastaje prvi
i već se ko bršljan protežeš kroz glavu.
Ti me mučiš, pjesmo, i kada te pljujem
i kada prostačim, jer bitak se cijepa;
i dok strašne kletve u tvom smjeru bljujem,
uviđam da si narasla… i da si lijepa.
Post je objavljen 29.04.2019. u 10:39 sati.