Ovo su dvije stranice oporuke mog oca koji je tragično nastradao 1989. godine pa prema tome nije bio svjedokom naše nacionalne sramote.
Mi smo bili skromna obitelj i isto tako sa skromnim potrebama, ali dovoljno bogati, da nam oduzmu i ono posljednje što smo posjedovali. Otac je imao čitav niz lijepih predmeta koje je godinama skupljao sa svojih putovanja po svijetu, jer je bio pomorac prvo na našim brodovim,a a kasnije na stranim, međutim, to je sve opljačkala njegova druga žena Milica i podijelila svojim prijateljima po Mađarskoj. Opljačkala je i sve ono što se dalo opljačkati. O tome svjedoči vjerno i ova oporuka koju prilažem poštovanom čitateljstvu kako bi moglo stvoriti ispravnu sliku o autoru, njegovoj prošlosti i njegovoj obitelji.
Pa moglo bi se na koncu reći, da je bio čovjekom, ali da ga je skupo koštala njegova naivnost, djetinjatost i dobrodušnost.