Mladi, i ne tako mladi Hrvati, kao što naša draga blognjuzica ističe u novoj anketi, listom bježe iz Hrvatske, u potrazi za boljim životom.
Najveći broj Hrvata utočište ovih dana pronalazi u Irskoj u kojoj je granica za umirovljenje 68 godina, i u Njemačku u kojoj je granica 67 godina a razmatra se i pomicanje na 69 godina.
Dakle svjedoci smo da mladi koji hoće radit, odlaze tamo okrutnim kapitalistima da ih izrabljuju do duboke starosti, a da neradnici ostaju u Hrvatskoj i organiziraju referendum kojim žele zadržat postojeće stanje u kojem je prosječan radni staž umirovljenika 31 godinu.
Ako uzmemo u obzir da je staž potreban za zaradit mirovinu 40 godina, znači prosječan umirovljenik je zajeba državu, a država to smo svi mi za 9 godina.
Znači kad vidite prosječnog umirovljenika morete mu slobodno reć, jeben to mater neradničku prevarantsku.
Ja mislin da bi tribalo ukinit mirovinsko osiguranje, te novce dat šljakeru pa onda neka on radi s njima šta oće.
Ovima šta su sad u mirovini izračunat koliko su uplatili, a koliko dobili, pa im ono šta su više uplatili, isplatit, a ako su više dobili onda ih ovršit i uzet im lovu.
Kad bi tako bilo moga bi radit koliko ko oće i dokle oće, oa ne bi imali o čemu laprdat.
Ovo ponašanje države koja punoljetnim građanima uzima novce, pa im posli daje, ka da su debili, je u najmanju ruku besprizorno i ponižavajuće.
Osim toga kad bi se primjenila ova moja metoda, prosječan hrvatski umirovljenik koji je odradio 31 godinu, sigurno ne bi više dobio ni kune, što bi rezultiralo velikim brojem suicida, pa bi se oslobodila velika količina stambenog prostora u bivšim društvenim stanovima, koje su svi plaćali a onda ih je partija dala samo nekima.
Nagradno pitanje za danas je
Quo vadis Mate.
Dakle imamo imaginarnog Matu koji glavom bez obzira biži u Irsku radit do 68 godina, umisto da ostane ovde razvijat socijalizam, pa ga pitamo di ćeš, pitanje smo postavili na latinskom da zvučimo svjecki, a i ne znamo Irski.
Post je objavljen 28.04.2019. u 12:22 sati.