Evo nam i Mate Granić svojim memoarima pridonosi nacionalnoj borbi za bolju prošlost i boljeg Franju Tuđmana.
Mate Granić:
“Točno je da je predsjednik Tuđman krajem 1991. i početkom 1992. smatrao da će Milošević nastaviti s agresijom i da BiH ne može opstati kao država, ali on je podržao referendum o neovisnosti BiH, prvi je poslao veleposlanika u Sarajevo, Hrvatska je zbrinula 700.000 izbjeglica - naglasio je Granić i zaključio kako je Tuđman, zapravo, uz Sjedinjene američke države najzaslužniji za opstanak BiH.“
I taj nesretnik, usudio bih se reći najveća ljiga koja je pred Tuđmanom puzala hrvatskim politički prostorom, je i zahvaljujući tome bio (pre)dugih sedam godina ministar vanjskih poslova RH, čovjek bi rekao, što se samo vanjskih poslova tiče, ni gori ni bolji od svojih prethodnika, samo dugovječniji.
A i to tko su nam sve, do dana današnjeg, bili ministri vanjskih poslova, uključujući i Matu Granića, dovoljno govori o tom kakva smo država.
Već radi navedenog citata, ja Granićevu knjigu čitati neću, jer onaj tko je i nakon bezbrojnih audio i video zapisa i kubika transkripata s Tuđmanovim moronskim izjavama, a posebno obrazloženja pravomoćnih presuda izrečenih od Haaškog suda BiH Hrvatima, radi počinjenja ratnih zločina, a posebno one Dariju Kordiću i HR HB šestorci, napada inteligenciju čak i onih s ispodprosječnim IQ.
Ono što je neprijeporno i predstavlja sakrosanktnu istinu je da je Tuđman o neodrživosti Jugoslavije, a onda i BiH, koja je bila „Jugoslavija u malom“, laprdao i prije pojave Miloševića na jugoslavenskoj političkoj sceni. Uostalom iako nema svjedoka, koji bi mogli iz prve ruke svjedočiti što je sve izgovoreno, a što dogovoreno na sastancima dvojca, ne iz snova, nego iz najgore noćne more, Tuđmana i Miloševića, 25. 03. 1991. u Karađorđevu i 15. 04.1991. u Tikvešu, o tome dovoljno govore neki neizravni dokazi, od kojih je najočitiji formiranje komisija za razgraničenje između Srbije i Hrvatske u BiH, srbijansku komisiju je vodila Smilja Avramov, a hrvatsku Zvonko Lerotić.
Inače je točna tvrdnja da je Tuđman, ali tek poslije žestokog protivljenja održavanju referenduma o osamostaljenju BiH, smatrajući da uz Srbe i Hrvati trebaju apstinirati, jer kako će se osamostaljivati nešto za što smatraš da ne treba postojati, kad je shvatio da u slučaju propasti referenduma BiH, uz Crnu Goru i Srbiju, a vjerojatno i Makedoniju, ostaje u „krnjoj Jugoslaviji“, a on ostaje praznih ruku, počeo žestoko korteširati, angažirajući i KC, da BiH Hrvati pristupe referendumu i glasaju za neovisnu BiH.
I da, RH je prva priznala BiH i prva imenovala veleposlanika, ali je nastavila vršljati po BiH, pa i slati svoje trupe na teritorij međunarodno priznate države, BiH, bez njene suglasnosti, što je bez svake sumnje nepoštivanje teritorijalnog integriteta punopravne članice UN, odnosno čin agresije.
Tobože u cilju zaštite Hrvata od srbijanske agresije formirana je HZ HB, koja je prerasla u HR HB sa svojom vojnom komponentom, HVO, koja se sve više ponaša kao da je dio RH, a ne BiH i sve žešće svađe između BiH Hrvata i Muslimana-Bošnjaka prerastaju u oružani sukob između HVO i A BiH. Kad je HVO-u zaprijetio potpuni vojnički poraz, elementi HV u BiH ulaze u otvoreni ratni sukob s A BiH.
I sve to je prema Mati Graniću Tuđman u suradnji s Amerikancima radio u interesu očuvanja teritorijalne cjelovitosti BiH!?
MZ ali i VS OUN mole, kume i upozoravaju, posebno RH, da se sa sukobima prestane, Tuđmana se pritišće, pa i prijeti sankcijama ukoliko ne povuče elemente HV iz BiH i ne prestane s uplitanjem u unutarnje stvari te države, ali on odolijeva sve do 333. sjednice Vijeća sigurnosti UN-a na temu "Situacija u Bosni i Hercegovini" održane 3. veljače 1994. godine.
Predsjednik Vijeća sigurnosti je na toj sjednici izrekao sljedeću službenu izjavu:
"Vijeće sigurnosti je duboko zabrinuto jer je Republika Hrvatska angažirala elemente Hrvatske vojske (HV), kao i tešku vojnu opremu u središnjim i južnim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine, kao što je opisano u pismu Glavnog tajnika iz 1. veljače 1994. godine.
Vijeće sigurnosti strogo osuđuje Republiku Hrvatsku zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice Ujedinjenih naroda, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda i bitnih odluka Vijeća sigurnosti, a posebno Rezolucije 752 (1992.), u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine.
Vijeće sigurnosti zahtijeva da Republika Hrvatska smjesta povuče sve elemente Hrvatske vojske (HV), kao i vojnu opremu, te da potpuno poštuje teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine.
Vijeće sigurnosti još jednom potvrđuje suverenost, teritorijalni integritet i neovisnost Republike Bosne i Hercegovine te ne prihvaća i osuđuje prisvajanje teritorija silom ili 'etničkim čišćenjem', tko god ga počinio.
Vijeće sigurnosti zahtijeva od Glavnog tajnika da prati situaciju izbliza te da, u roku od dva tjedna od dana objavljivanja ove izjave, obavijesti Vijeće o napretku o potpunom i cjelovitom povlačenju svih elemenata Hrvatske vojske (HV), kao i vojne opreme, iz Republike Bosne i Hercegovine.
Vijeće sigurnosti razmotrit će druge ozbiljne mjere ako Republika Hrvatska smjesta ne zaustavi sve oblike interveniranja u Republici Bosni i Hercegovini.
Vijeće sigurnosti ponavlja svoju izjavu od 7. siječnja 1994. godine, u kojoj je izrazilo svoju duboku zabrinutost zbog nastavljanja široko rasprostranjenih neprijateljstava u Republici Bosni i Hercegovini. Vijeće sigurnosti još jednom poziva sve strane da prekinu neprijateljstva kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu i da poštuju obveze koje su preuzele te da se suzdrže od akcija koje bi dodatno povećale ili proširile sukobe. Sve pozivamo na pregovore u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, kako bi se rješenje postiglo što prije.
Vijeće sigurnosti nastavit će pozorno pratiti situaciju."
Slijedi Vašingtonski sporazum, kojim su prekinuta neprijateljstva između Bošnjaka i Hrvata i uspostavljena federacija BiH kao federacija naroda, a ne teritorija, dakle zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata.
Prema mojem shvaćanju teritorijalno razgraničenje je izbjegnuto kako bi se Tuđmanu, kojega se na vrata izbacivalo iz BiH, a on se kroz prozor tamo vraćao, dodatno izbili argumenti za željena pripajanja dijelova BiH teritorija Hrvatskoj.
Politika RH prema BiH je ostala ista kao i u Tuđmanovo vrijeme, ne radi neravnopravnog položaja Hrvata, po toj državi se petlja, miješa se u njene unutarnje stvari, otežava joj se ionako nezavidna situacija, a zahtjev za trećim entitetom se ispostavlja radi onih istih razloga radi kojih je Tuđman svojedobno oformio HR HB.
Današnja nesuvisla blebetanja pripadnika hrvatskih vlasti kako je RH obavezna kao jamac provedbe Daytonskog sporazuma ne stoje, zato što to RH naprosto nije, ona je bila potpisnik u svojstvu svjedoka.
Ah da, o Mati Graniću ponešto govori i činjenica da je isposlovao da se za veleposlanika u BiH imenuje njegovog šogora Darinka Bagu, drugorazrednog inženjerčića u „Rade Končar“ ETI, kojemu je po isteku mandata, valjda kao nagradu za dobro obavljen posao, u amanet ostavio „Končar“, a to je ono što je preostalo od nekad prestižnog SOUR-a „Rade Končar“.
Post je objavljen 16.04.2019. u 16:18 sati.